Mauzolej Tadž Mahal nedaleko indijskog grada Agre pripada među najljepše i najslavnije građevine svijeta, a sagradio ga je peti vladar Mogulske dinastije Šah Džahan (1592.-1666.) nakon smrti svoje neprežaljne supruge Mumtaz Mahal (1593.-1631.).
Susreli su se u dobi od 14, odnosno 15 godina, oženili su se 1612., a njihova skladna veza završila je njezinom smrću pri porodu četrnaestog djeteta. Iako mu nije kronolški gledano bila prva žena, bila mu je najdraža. I ne samo da je Mumtaz Mahal bila najveća ljubav Šaha Džahana, nego je bila njegova savjetnica i nerazdvojna pratiteljica, dapače sudionica u državničkim poslovima.
Inače sklon umjetnosti, ucviljeni suprug se doista razmahao pri gradnji mauzoleja: na obalu rijeke Džamuna dopremljene su velike količine bijelog mramora, te dragog i poludragog kamenja. Glavni arhitekt bio je Ustad Ahmad Lahauri, a uz zgradu mauzoleja, nad kojom dominira velika lukovičasta kupola i koju okružuju vitki minareti, sagrađene su zgrade džamije i gostinjske kuće.
Između mauzoleja i ulazne zgrade prostire se vrt s bazenom. Vidljivi su utjecaji perzijske, hinduske i muslimanske arhitekture s naglašenom simetrijom i sjajnim proporcijama.
Iako je sama zgrada mauzoleja naoko vrlo jednostavna, bogatstvo reljefa na vanjskim zidovima (portali i prozori ) i ukrasa u unutrašnjosti (biljni i apstraktni motivi izvedeni tehnikom intarzije obojanim kamenjem, te kaligrafski ispisani citati iz Kurana) isprepliću vizualne i duhovne elemente.
Cjelokupna gradnja trajala je od 1632.-1653., angažirano je oko 20 000 umjetnika i troškovi su bili doista izuzetni. Upravo ovaj zadnji razlog potaknuo je njegovog sina Aurangzeba (1618.-1707., šesto dijete i treći sin Šaha Džahana i Mumtaz Mahal) da ga svrgne, te se sam proglasi vladarom 1658.
Prema legendi, Šah Džahan planirao je na drugoj obali rijeke ,simetrično mauzoleju voljene žene, sagraditi vlastiti mauzolej od crnog kamena.
Umjesto toga, posljednje godine života proveo je zatvoren u tvrđavi iz koje je gledao svoje remek – djelo. Nakon osam godina sahranjen je pored svoje ljubljene, te je tako nehotice vlastitim grobom narušio simetriju, koju je tako duboko i strastveno volio.
Fotografije: Gorazd Bernard
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
