Svijet je jedno predivno mjesto sa svim svojim različitostima u kulturi, rasi, vjeri, prirodnim ljepotama.
Pri odabiru turističkih destinacija dugo sam se opirala Maldivima. Nisam našla niti jednu posebnu zanimljivost u toj lokaciji osim da će s godinama vjerojatno nestati i da je većina smatra pitanjem statusa („ima se , može se“). Pješčane plaže, palme, tirkizni ocean može se naći na bezbroj lokacija.
Bila sam puna predrasuda, no putovanja zato i postoje da nas razuvjere u tome.
Znatiželja je prevladala.. što se nalazi na tim Maldivima da se pozicionirani na listi želja jednog Hrvata, Amerikanca, Japanca i da se ljudi koji su ih posjetili ponovo vraćaju.
Kako odabrati otočić u toj lepezi ponuda raznih resorta?! Bili smo sigurni da želimo nenaseljen od strane lokalaca, jer ta izolacija i je specifičnost samih Maldiva. Znali smo također da ne želimo neki veliki komercijalizirani resort već jednostavan,malen takoreći neotkriven od mase.
Thulhagiri resort nam se činio kao savršen odabir; u blizini glavnog grada Malea, uz dva bazena, teretanu, wellness centar, jedan restoran i više je nego što nama treba.
Od aerodroma u glavnom gradu Maleu do samog otočića treba dvadesetak minuta gliserom.
Dolazak na sam otočić uz piće dobrodošlice i nasmijano osoblje ostavlja bez riječi. Već uvriježen opis Maldiva kao „raja na Zemlji“ je odjednom kristalno jasan. Neopisiv mir i harmonija … tišina koju „narušavaju“ samo papigice po kojima je Thulhagiri prepoznatljiv.
Dok nas vode prema našem bungalovu na plaži, šutimo u strahu da ne narušimo tu idilu. Po glavi mi se samo motaju riječi pokojnog komentatora Mladena Delića „ljudi moji dal je ovo moguće ?“
Došavši savršeno uređenim stazama do bungalova , niti ne slušam naputke vodiča , razgrćem zastore koji otkrivaju sliku inače viđenu po turističkim agencijama, desktopovima kompjutera … sliku koja je sada moja realnost, palme, pješčana plaža , tirkizni ocean i dvije ležaljke koje čekaju samo nas.
Unatoč vrhuncu sezone i veličini otočića osjećate se kao da ste sami na njemu. Turisti se raspodijele, uživajući u izletima, školi ronjenja , šetnji, masaži, tako da tek u restoranu tijekom večere možete vidjeti „sustanare“.
Mi smo osobno najviše uživali u ronjenju oko koraljnih grebena i bogatstvu podmorja , tropskim ribicama raznolikih boja. To što smo vidjeli morskog psa nas je najviše oduševilo … istina da je on“baby shark“ , istina da se hrani planktonima, no morski pas će uvijek biti morski pas.
Polupansion (doručak i večera ) je bio više nego dovoljan s obzirom na bogatu ponudu. Večere su naročito mogle zadovoljiti i najizbirljivije nepce..sushi, bifteci, janjetina, piletine u woku, ribe uz puno povrća, voća i slatkih delicija.
Osoblje govori tečnim engleskim no ukoliko naučite na maldivskom reći „hvala“ njihovoj sreći i oduševljenju nema kraja. Sobari, čistači plaža trude se biti nevidljivima kako bi turisti nesmetano uživali u odmoru.
Doživljaj Maldiva ne bi bio potpun da nismo odsjeli i u bungalovu na vodi. Bungalov na vodi vam omogućava apsolutnu izolaciju i diskreciju uz interijer koji ostavlja bez daha.. ogroman krevet s baldahinom, stolić sa staklenim dnom , platoo s dvije ležaljke, suncobranom i vlastitim stepenicama koje te vode u lagunu. Nema dalje. Ja se ne vraćam u Zagreb.
Činjenica da si stalno bos, bez bojazni da te nešto ugrize ili da staneš na nešto oštro … osjećaj koji svakog vraća u djetinjstvo kad smo bezbrižno jurili nesvjesni ikakvih potencijalnih opasnosti.
Teško je dočarati nešto tako nestvarno, bajkovito.. treba doživjeti … i da ,vratit ću se ponovo, to je sigurno.
Tekst napisala: Romina Bengez