Camembert

Meki masni sir s tankom koricom prekrivenom bijelom plemenitom plijesni. Izvorni je camembert pripremljen od nepasteriziranog mlijeka. Snažan je na nepcu, drvenast, voćan, podatan i gladak, svijetložute boje i mekan u sredini.

1791. godine izvjesna je Marie Harel napravila sir koji je dobio ime po selu u Normandiji u kojem je živjela, a “tajni recept” dobila je od opata C. J. Bonvousta koji je došao iz pokrajine Brie, čuvene po proizvodnji sira pa se smatra da je camembert mlađi brat sira brie.

Thomas Paynel, potomak Marie Harel, također je doživio svojih “pet minuta slave” kad je slučajno 1863. u Surdonu ponudio camembert Napoleonu III kojem se sir toliko dopao da je Paynela proglasio službenim carskim dobavljačem i od tada je sir počeo stjecati svjetsku slavu. Nešto kasnije, francuski inženjer M. Ridel dosjetio se kako ga zaštiti i sačuvati u transportu, pa se od 1890. camembert pakira u karakteristične tanke okrugle drvene kutijice koje mu čuvaju svježinu i po kojima je postao poznat diljem svijeta.

Proces sazrijevanja počinje izvana, kad se površina prekriva tankom plijesni i slojem soli i traje najmanje 3 tjedna.

Nakon otvaranja čuva se najviše sedam dana. uvijek u originalnoj ambalaži, dobro zaštičen od sušenja.

Iako se koristi u pripremi različitih jela, najbolje ga je konzumirati uz meso, vino ili komadić kruha ili pak uz voće ili orašaste plodove. Pohani camembert vrlo je popularan u Austriji i Njemačkoj. Tako pripremljen obložen je hrskavom koricom od pohanja, a unutrašnjost mu je topla i kremasta. Juha od cvjetače dobit će poseban francuski štih dodate li pred kraj pripreme malo Dijon senfa i camemberta.

Topljeni camembert modernija je inačica izvornog camemberta. Toliko je ukusan i podatan da ga je najbolje konzumirati što jednostavnije – bogato namazanog na kruh i pecivo ili uz blage krekere ili grisine.

Uz camembert nabolje je poslužiti pjenušac, ali i odležana bijela vina jačeg tijela, mlada, aromom bogata crna vina.

Uz dopuštenje: Dukat
Fotografija: Pixabay