Dječja zbirka

Dječje igračke iz hrvatske baštine.

Od samih početaka svog osnutka 1919. godine, Etnografski muzej u Zagrebu prikupljao je i čuvao nekoliko dječjih igračaka, a prva evidentirana igračka bila je zipka iz Letovanića, sela pokraj Siska, izrađena od hrastovine oko 1840. godine.

U fundusu Muzeja sačuvano je iz tog vremena i nekoliko lutkica u narodnim nošnjama, izrađenih u Starim Farkašićima pokraj Siska. Među njima i igračke koje su izradile djeca, sama ili potaknuta nastavnicima u školi, koristeći se materijalima iz prirode – drvom, kukuruzovinom, kestenom, orahom, kamenom. Bili su to maleni lukovi i strijele, puške, vodenice, zvrkovi, lutkice.

S vremenom, Etnografski muzej uviđa potrebu za formiranjem Zbirke dječjih igračaka, a unatrag dvadesetak godina prikupljene su i sačuvane igračke izrađivača drvorezbara iz Hrvatskog zagorja. Jedna je od uloga Muzeja upravo ta da sačuva vrijednu građu, kao svjedočanstvo jednoga vremena i kao putokaz mlažim generacijama u upoznavanju baštine.

Dječje igračke koje su izrađivane ili se još uvijek izrađuju u hrvatskim selima pripadaju dijelu iznimno bogate tradicijske kulture i povijesti u kojima se odražava autohtonost hrvatske tradicijske kulture i danas, u 21 stoljeću.

Prigorsko selo Vidovec

Ideje su crpili u svojoj okolini, u svijetu koji ih okružuje, stoga ne čudi što prevladavaju životinjski likovi. Izrađivali su ih uvijek muškarci u vlastitim domaćinstvima i sve se radilo ručno. Izrađivali su se brojni motivi, najčešće životinjski poput psa, mačke, ptice, krave, konja, kokoši, ribe, lisice, svinje, volova i drugih. Osim životinja izrađivali su se i prijevozna sredstva kao npr. kola, saonice, bolnička kola, tramvaji. Igračke su se uglavnom prodavale u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića, ispred Katedrale i na Dolcu. Etnografski muzej čuva vrijednu dokumentaciju Prve hrvatske seljačke zadruge za izradbu i prodaju dječjih igračaka s.o.j. Vidovec, kao i četrdesetak igračaka.

Hrvatsko zagorje

Mnogo ljudi, malo zemlje, šumoviti kraj bogat drvom – sve je to navelo pojedince da počnu izrađivati svirale jedinke i dvojnice, jednostavna glazbala koja su služila kao dječje igračke. Spretniji muškarci rezbarili su drvo. Izrađivali su – žveglice – u početku jednostavnije jedinke i dvojnice, koje su ukrašavali paljenjem drvene površine te tako dobivali šare na instrumentu. Proizvodili su i pokretne igračke, koje se pokreću pomoću kotačića i/ili štapa pričvršćenoga za tijelo igračke. Neke od takvih igračaka su leptiri, plesači koji se vrte i plešu, vrtuljak, konji skakači, konjić, akrobat, te četiri patke.

_MG_8835

Tugonica i Turnišće

U predjelu Tugonica izrađivale su se isključivo dječje igračke tamburice (male, srednje i velike bisernice, dangubice i birač), a identičan rad prenosio se i u selo Turnišće. Danas su jedni od najstarijih vrsnih majstora koji ih još uvijek rade Ivan Hajnić, Petar Gorički i Zvonimir Majdak. Za izradu instrumenata rabi se johino (jalšino) i bukovo drvo. Dijelovi tamburice koji nastaju obradom drveta su : tijelo – kopanjica, vrat – tuk, gornji dio vrata – frk, gornja rezonantna daska – deščica, klinovi za napinjanje žica – klički, pragovi, konjici i žice. Tamburice imaju kvalitetan zvuk pa su mnogu djecu potaknula da nastave svirati u tamburaškim zborovima.

Dalmatinska zagora

Na području Dalmatinske zagore djeca su sama najčešće izrađivala igračke, koristeći se predmetima iz prirode – drvcima, kamenčićima, blatom, šibom. Igračke su im izrađivali i odrasli – krpene lutkice ili lopte, lopte od konjske dlake, drvene puške i kolica. No selo Zelova je bilo poznato po pojedinih drvenim predmetima, sviralima i glinenih lula. Drvene dječje igračke izrađivali su uglavnom muškarci, i to ručno. Motivi igračaka bili su konjići, plesači na štapu, leptiri na štapu, akrobati, zrakoplovi, svirale čekići i ptice koje kljucaju.

Uz dopuštenje Etnografskog muzeja (sve fotografije)