Mussolinijev kanal grandiozna je poema koja tonom velikih naracija isprepliće dramatične i začudne dogodovštine svojih protagonista s jednako bremenitim događajima polustoljetne talijanske povijesti.
Ovaj roman dobitnik je najprestižnije talijanske književne nagrade Strega, a za Antonija Pennacchija prostor Agro Pontina je poput muze, poput aveti, ono što je za Williama Faulknera bila Yoknapatawpha, a Mussolinijev kanal “knjiga zbog koje je došao na svijet”.
Godine 1926. Mussolini je započeo proces melioracije močvarnog područja Pontino, jedan od najambicioznijih projekata za vrijeme dvadesetogodišnje fašističke vladavine tijekom kojeg je isušio i pretvorio u obradivu površinu stotine kvadratnih kilometara močvarne doline u blizini Rima. Na potpuno novoj zemlji niknuli su i novi gradovi, a Mussolinijev kanal bio je žila kucavica. Nedostajalo je još samo novo stanovništvo pa su se, privučene obećanjem o vlastitom komadu zemlje, na tom području naselile tisuće ljudi sa sjevera, napustivši svoj rodni kraj u kojem im nije preostajalo ništa drugo doli skapavati od gladi.
Tu su se naselile čitave obitelji s bakama koje znaju upravljati dvokolicom i brinuti se o stoci, muškarcima snažnim poput bikova, drskim ženama koje se na seoskim zabavama smiju i plešu sa svima, i četama djece svih dobnih skupina. Među njima su i junaci ove izvanredne sage – članovi obitelji Peruzzi.
Oni su se iz Padske nizine spustili na nagovor karizmatičnog i hrabrog strica Periclea koji je zahvaljujući svom smionom i vrijednom doprinosu stekao značaj u Fašističkoj stranci, ali koji se ne podvrgava slijepo njezinim naredbama. S njim se spuštaju i njegovi stari roditelji, sva braća i snahe, kao i baka, nježna, ali nepokolebljiva u određivanju kućnoga reda, kojoj se sinovi pokoravaju bez pogovora.
Tu je tašti mamin ljubimac Adelchi, skloniji zapovijedanju nego radu. Tu su Iseo i Temistocle, Treves i Turati, braća povezana snažnom ljubavlju škrtom na riječima, ali jakom na djelima, satkanom od obećanja koje isprekidanim glasom daju kako na polju na kojem rade, tako i u krvavim ratnim rovovima. A tu je i horda sestara, ponekad dobrih i punih suosjećanja, ponekad pakosnih i otrovnih poput guja.
I Armida, Pericleova supruga, ona najljepša udana za onog najboljeg. Najdarežljivija, kadra voljeti bez zadrške i straha i kad je u pitanju najtragičnija od svih ljubavi. I na kraju, Paride, omiljeni nećak, dobar i pravedan, ali, baš kao i junak po kojem su mu nadjenuli ime, osuđen da postane uzrok nesreće koja će zadesiti i shrvati obitelj Peruzzi.
Pred čitateljima je autentična epopeja i veliki talijanski roman koji imamo prilike čitati zahvaljujući nadahnutom prijevodu Ane Badurine. Talijanski umjetnik Gabriele Casale naslikao je pejzaž za naslovnu ilustraciju hrvatskog izdanja.
Uz dopuštenje: Algoritam (sve fotografije)
