E sad, ako ste već u Toskani, a želite vidjeti nešto što nije klišej poput Pise ili Siene – zapamtite ovo ime: Pitigliano. Mali talijanski gradić na jugu Toskane, skoro na granici s Lacijem. Kad ga ugledate iz daljine, izgleda kao da je izrastao iz stijene, doslovno. Grad je doslovno uklesan u vulkansku stijenu koja mu daje taj poseban “filmski” izgled. Kao da ste uskočili u neko drugo vrijeme.
Neki gradovi vas pokušavaju impresionirati velikim trgovima, gužvom, poznatim znamenitostima koje ste već vidjeli sto puta na Instagramu. A neki, poput Pitigliana, ne rade ništa od toga. Ne trude se svidjeti, ne guraju se u prvi red. Samo stoje tu, isklesani iz kamena, tihi i postojani, kao da vam govore: “Ako dođeš – dobrodošao si. Ako ne – i dalje ćemo biti ovdje.”
I u tome je cijela stvar. 
Gdje je to točno?
Pitigliano je u pokrajini Grosseto, oko dva sata vožnje južno od Firence i oko sat i pol sjeverozapadno od Rima. Nije na glavnoj ruti, i to je super stvar – nema gužvi, nema prenapuhanih cijena. Samo vi, čaša vina i srednjovjekovne ulice.
Što ga čini posebnim?
Osim što izgleda kao scenografija za fantasy film, Pitigliano ima i zanimljiv nadimak: “Mali Jeruzalem”. Zašto? Zato što je od 16. stoljeća bio dom brojne židovske zajednice koja je ovdje pronašla utočište kad su drugdje bili progonjeni. Danas možete obići obnovljenu sinagogu, židovsku pekaru i staru mljekaru – sve to u sklopu Židovske četvrti koja je baš šarmantna.
Legende i priče neobično lijepog talijanskog Pitigliana
Pitigliano je pun legendi. Jedna kaže da su ga osnovali dva rimskog mladića, Petilio i Celiano, koji su pobjegli iz Rima s ukradenim kipovima. Spojite njihova imena – i dobijete Pitigliano. Da li je istina? Tko zna. Ali zvuči kul.
Što raditi, gdje prošetati, što pojesti i popiti?
Kad se nađete u Pitiglianu, najbolje što možete napraviti je izgubiti se. Ozbiljno. Zaboravite Google Maps. Ulice su uske, krivudave, pune malih stepenica, balkončića, cvijeća i mirisa iz kuhinja. Tu i tamo iz nekog prozora začujete glasnu talijansku raspravu, a svaki kutak izgleda kao kadar iz nekog starog filma.
Na ulazu u grad prvo što će vam upasti u oko je Akvadukt Medici – masivni kameni lukovi podignuti u 16. stoljeću, koji su služili za dovod vode u grad. Danas više nije u funkciji, ali izgleda spektakularno i savršen je za prvi selfie.
Odmah iza akvadukta ulazite u stari dio grada, gdje se vrijeme malo uspori. Obiđite Palazzo Orsini, bivšu palaču lokalne plemićke obitelji – danas je to muzej s raznim zbirkama, od srednjovjekovnog oružja do etruščanskih artefakata. Ako vas zanima povijest, super je. Ako ne – bar uđite zbog pogleda s terase.
Poseban doživljaj je šetnja po Vie Cave drevnim etruščanskim putevima isklesanima duboko između stijena, koji nalikuju kanjonima koji vode kroz šumu oko grada. Dok hodate između zidova visokih nekoliko metara zapitate se kako je to sve ručno isklesano prije više od dvije tisuće godina. I zadovoljstvu nema kraja, jer nema nikakvih posebnih efekata ni turističkih uputa u ovom gradiću. Samo vi i tišina prirode. Magično.
Ne propustite ni Židovsku četvrt. Pitigliano nije bez razloga nazvan “Mali Jeruzalem“. Još od 16. stoljeća ovdje je živjela brojna židovska zajednica, posebno kad su ih istjerivali iz drugih dijelova Italije. Danas možete obići obnovljenu sinagogu, mikvu (ritualnu kupelj), staru židovsku pekaru, pa čak i vinsku špilju. Sve to je uredno, autentično i jako zanimljivo za vidjeti.
Kad ogladnite, a to će se sigurno dogoditi, sjednite u neku od lokalnih trattoria. Jelovnici nisu dugački, ali su iskreni. Pitigliano je dio regije Maremma, pa ovdje caruje rustikalna kuhinja.
Krenite s nečim laganim recimo, acquacotta, gustom juhom s lukom, rajčicom, povrćem i jajetom na vrhu. Kažu da su je jeli pastiri i seljaci jer se radila od onog što se imalo. Danas – čista utjeha u tanjuru.
Za glavno jelo nećete pogriješiti s tortelli maremmani. To su veliki ravioli puni ricotte i špinata, najčešće u mesnom umaku. Ili probajte cinghiale in umido – gulaš od divlje svinje, klasično jelo ovog kraja. Nema fine dining filozofije, ali svako jelo u Pitiglianu zaista ima dušu.
Ne zaboravite desert, savršeni sfratto kojeg prati zanimljiva priča. Ima oblik štapa jer su nekad vojnici štapovima izbacivali židovske obitelji iz kuća. Danas je kolač simbol otpora i preživljavanja, a punjenje s orasima, medom i začinima daje mu puni okus u ustima koji se ne zaboravlja.
I naravno, talijansko vino. Pitigliano ima svoje ato je Bianco di Pitigliano DOC, lagano, suho bijelo vino koje ide uz sve što ste pojeli. Ako ste više za crno, tražite nešto lokalno iz Maremme. U svakom slučaju tražite domaće, pitko i lagano.
A nakon toga svakako kava, možda limoncello, i još jedna šetnja. Možda večernja. Jer kad sunce počne zalaziti, a svjetla se upale po kamenim zidinama, Pitigliano izgleda kao bajka. I teško ga je zaboraviti.
A što obići uz Pitigliano?
Ako imate auto – ili barem volju za avanturu – Pitigliano je idealna polazišna točka za još nekoliko malih čuda u blizini. Sve je nadohvat ruke, a opet dovoljno skriveno da nemate osjećaj da ste upali u razgled s turističkim vodičem i grupom od pedeset ljudi s kapicama.
Sovana je prva stanica. Od Pitigliana je udaljena tek desetak minuta vožnje. Maleno mjesto, više selo nego gradić, ali s iznimnom poviješću. Tu je rođen papa Grgur VII., a središnji trg izgleda kao iz vremena Dantea, vrlo miran, s kamenim crkvama i jednostavnim kućama koje stoje kao da čekaju stoljećima da ih netko ponovno otkrije. Obiđite katedralu sv. Petra, pa prošetajte do Etruščanske nekropole, gdje možete vidjeti grobnice uklesane u stijene – neke i u obliku hramova. Fascinantno i pomalo nadrealno.
Sljedeći na ruti je Sorano – još jedan gradić koji doslovno visi sa stijene. Sličan Pitiglianu, ali još tiši, još zavučeniji. Ako volite šetnje kroz mjesta gdje imate osjećaj da ste jedini turist, onda je to upravo to. Uspon do tvrđave Orsini nagrađuje pogledom koji oduzima dah. A niz padinu vas vodi još jedan od onih tajanstvenih Vie Cave puteva, kao stvoren za popodnevnu šetnju u hladu.
I onda, za potpuno opuštanje, rajska Saturnia. Prirodni termalni izvori, oko 40 minuta vožnje iz Pitigliana. Besplatni, pristupačni, bez fancy hotela i ograničenja. Samo stari kameni slapovi, topla sumporna voda i osjećaj da ste u nekoj drevnoj spa-oazi. Temperatura je ujednačena stupnjeva tijekom cijele godine, pa nije važno ni koji je mjesec. Ako imate ručnik i malo dobre volje spremni ste za opuštanje u vodi Saturnije.
Sve ovo možete obići u dan ili dva, ali pravo je uživanje kad si uzmete malo vremena. Prespavati negdje, popiti vino u selu koje se svijetla gase u devet navečer, probuditi se uz pogled na dolinu… Takve stvari ostanu duboko urezane u sjećanje, puno više od puke fotografije u mobitelu.
Pitigliano i njegova okolica nisu za one koji traže spektakl. Ovo je komadić Italije koji se doživljava u vlastitom ritmu – u hodu, u zalogaju, u mirisu vlažnog kamena nakon kiše. U duhu lokalnog stanovništva i domaće kuhinje, tradicionalne pjesme ovog kraja….
Tekst: Vanja Marić
