Ako se pripremate u skoroj budućnosti otići na Bali evo nekoliko savjeta proizašlih iz vlastitog iskustva.
Ako niste spremni na 20 sati putovanja, bolje ni ne krećite. S obzirom na to da živim u Parizu bila sam pošteđena leta Zagreb – Paris koji traje 1H 4O min. Dakle, Paris-Singapore 12 sati, Singapore-Bali 3 sata.
Dakle s presjedanjima i čekanjima još sam i premalo rekla.
Kod izbora avio kompanije, topla preporuka je Singapore airlines. Od trenutka kada zakoračite u avion osjećate se kao najvažniji putnik na svijetu. Stjuardese su izuzetno ljubazne, nasmiješene i lijepe. Hrana u avionu je izvrsna, imate menu pa tako niste ograničeni na izbor jednog jela. Pedesetak filmova na raspolaganju, serija, crtica i igrica.
Kada smo sletjeli u Singapur ostala sam zatečena ljepotom aerodroma. Terminal 3 je jedan ogroman shopping centar s hrpom restorana, a terminal 2 ima maleno jezerce sa egzotičnim ribama, igraonice, dućane….
Do Singapore-a još i nekako, ali prava kriza hvata kod čekanja na avion za Bali. Kapci padaju, mozak radi smanjenim kapacitetom, a ima još 3 sata za odraditi.
Napokon Bali, grad Denpasar! Sedam sati vremenske razlike sa našom zonom pa sam pomalo izgubljena.
Zalupi vas vrući val i oblije znoj, umor. Viza je u putovnici i čekam u redu, ali naravno čekam bez veze jer sam prije toga morala još jednom uplatiti za ulazak na Bali pa ponovno u red. Jedini ljudi koji se ne smijese je policija. Napokon izlazim sa kovčezima i ludilo počinje.
Svi se smiješe i nešto nude “exchange, exchange” svakih dva metra, “taxi, taxi” svakih pola metra, “hotel, hotel”. U početku uzvraćate s osmijehom i ljubazno odbijate, no nakon deset minuta vas hvata ludilo i hoćete vrištati da ne trebate taxi niti razmijeniti lovu i da imate gdje spavati.
Napokon vidim poznato lice prijatelja koji me čeka s prijevozom. U japankama je i već preplanuo.
Inače, ne zamarajte se s izborom cipela jer tamo jedino što ljudi nose i što vam treba su japanke. Još 45 minuta do blaženog kreveta. Jako je sparno i vruće.
Najbolje vrijeme za ići na Bali je od svibnja pa na dalje jer ja sam uletjela u ožujku u sezonu kiša, ali sam imala sreće i uhvatila jedini tjedan kad nije kišilo! Živili!! Vozeći se taxiem gledam okoliš i umjesto palmi gledam smeće. Nema zgrada, nema nebodera nema kuća, samo nešto što je nalik na garažu bez vrata, a ispred smeće.
Tisuće malih motorčića koji prevoze svakakve gluparije ili čak i četveročlane obitelji. Na Baliju preko 90 posto stanovništva je hindu, a ostatak nešto malo katolika i muslimana. Stanovništvo je prilično siromašno, no to ne vidim kao razlog da žive okruženi konzervama Cole, praznim plastičnim bocama i istrunulom hranom.
Voze na suprotnoj strani od nas i način na koji voze je zastrašujući. Tako da ako ste i pomišljali na rent a car, odmah zaboravite jer ćete ubiti nekoga. Nema pravila, nema regulacije prometa, samo trubljenje kao signal da prolazite.
Napokon hotel, zapravo raj na zemlji. Nema nikakve veze s krajolikom koji je bio na putu do hotela. Okružena sam palmama, kokosima, nasmiješenim licima, cvjetna ogrlica oko vrata, piće osvježenja i mokri ručnik. Ogroman bazen koji gleda na more, sjenice za odmor. Po njihovom vremenu bilo je 14 sati, a po našem 7 ujutro.
Najveća greška je otići spavati dugo. Nekih sat vremena je OK i nakon toga buđenje jer inače cijelu noć nema spavanja. Idući dan krenuli smo u grad koji se zove Ubud, kulturno središte Balia. Smještamo se u hotel koji se zove “The Sungu”.
U istom je stilu, palme, bazeni, bude i puno prekrasnih dekorativnih detalja. Mora im se priznati da su što se tiče dekorativnog dijela majstori. Krevet je s baldahinom, uglavnom u svim hotelima je tako, a kupaonica je na otvorenom. Divota za tuširanje, baš vas briga koliko prskate. Otišli smo vidjeti polja riže. Od sada na dalje rižu jedem s puno više poštovanja.
Proces je dugotrajan i mukotrpan. Cijelo vrijeme ste u vodi do gležnja, ali pogled na rižina polja je zadivljujući. Kao zadnja kokoš išla sam u obilazak polja u bijelim lanenim hlačama i vratila se blatna do struka.
Navečer smo izašli u “grad” i odgledali njihov narodni ples. Žene su obučene u puno živopisnih boja, jako namazane i izvode predivne graciozne pokrete, međutim muzika je toliko glasna i meni potpuno neshvatljiva da nakon 15 minuta vas boli glava i hoćete urlati, no isplati se vidjeti.
Nakon večere uzeli smo taxi koji je zaista jeftin i po prvi puta u životu mi se dogodilo da nam taksist kaže “Hvala što ste mene odabrali i dali mi posla”. Naravno da date super napojnicu! Kada smo se vratili u sobu na stropu nas je dočekao ogroman zeleni gušter, i kad kažem ogroman ne pretjerujem. Mogla sam mu staviti lajnu oko vrata.
Sva uspaničena otišla sam na recepciju u nadi da imaju sistem izbacivanja guštera iz soba uspaničenih Europljana, međutim uz osmijeh su mi objasnili da su gušteri kod njih kao kućni ljubimci, da su bezopasni i korisni jer jedu komarce i da je bolje da ga ostavim jer će ionako sam otići za 10 minuta. No ovome se izgledalo svidjelo kod nas i ostao je spavati s nama i otišao tek ujutro fino sit, a mi nismo imali niti jednog komarca.
Kao što kod nas na selu kokoši hodaju kraj ceste tako kod njih mali sivi majmuni koji obožavaju kikiriki.
Idući dan krenuli smo na otok kraj Bali-a koji se zove Lombok. Avionom 20 minuta. Na Lomboku stanovništvo je nekih 95 posto muslimana, a ostatak katolici i hindu.
Ako imate lagani san bolje se pripremite na buđenje u 4:50 ujutro muslimanskom molitvom, koja doduše ne traje dugo, ali je dovoljno glasno da vas probudi. Engleski jezik im je jako loš. Znaju samo osnovne riječi, ali čim postavite prosto prošireno pitanje vidite im u očima da ništa ne razumiju, ali svejedno se klanjaju, kimaju glavom i govore “ok ok”.
OVDJE saznajte zašto je Kopi Luwak najskuplja kava na svijetu, a koju možete popiti i na Baliju
Koliko sam shvatila u njihovoj kulturi je porazno priznati da nisu razumjeli, ali nema veze što naprave krivo. Odsjeli smo u kompleksu vila “The Oberoi” Ako imate viška love i želite biti u miru i blaženoj tišini, tretirani kao kraljevi, topla preporuka.
To je kompleks od nekih 50 vila kraj mora. Ah, da još jedan detalj, nema javne rasvjete, a noć pada u 19 sati, tako da ste u potpunom mraku, a jedina svjetlost je svjetlost svijeća, mjeseca i rijetkih malo bolje stojećih koji imaju vlastiti agregat pa svijetle.
Dakle, The Oberoi i vile. Svaka vila ima vlastiti bazen, sjenicu za ručanja, terasu, ogroman krevet kraj kojeg je mala stepenica da se možete popeti, kada u koju silazite stepenicama okružena svijećama, ogromna tuš “soba”, vrt na koji gledate iz kade. Usluga je bila van svakih očekivanja.
Vila se posprema dva puta. Ujutro dok ste na doručku i navečer dok ste na večeri. Naravno svaki puta uz sapun, na bazenu, na krevetu, posvuda svježe cvijeće. Osoblje ima cvijet u kosi i veliki osmijeh, koji se čini iskren.
Dok smo jeli u restoranu koji je kraj bazena sa stotinama svijeća, osoblje stoji na dva metra i svaki puta kada otpijte gutljaj već su tu da natoče još.
U početku vas oduševljava, a pred kraj vam pomalo smeta previše pažnje, no na kraju krajeva pažnje nikada dosta. Od aktivnosti imate ronjenje, snorkeling i ljenčarenje (meni najdraža). Jedan dan otišli smo obići otočja koja se zovu “Gili Islands”.
To su tri mala otoka vis a vis Lomboka. Ako imate mali budžet, a želite se super provesti odite na Gili Islands. Kada smo došli odmah je jasno da je jedini zakon koji tamo vlada Bob Marley, marihuana i sex. Na plaži su postavljene drvene sjenice i tamo lezite, jedete i provodite dane.
OVDJE saznajte zašto ćete biti oduševljeni Bali safarijem i Marine parkom
Iza tih sjenica je jedna makadamska ulica s hrpom restorana, dućana i barova. Atmosfera je odlična i da sam u kasnim dvadesetim vjerojatno bi ostala živjeti tamo. Možete se masirati gdje hoćete, odmah vam nude sve vrste opijata, svi se nasmiješeni i napola pokretni.
Ima puno mladih cura koje su došle same i vidim ih u sjenicama sa domaćim dečkima, koji su prilično zgodni kako ispijaju koktele i puše. Jedan od njih je na prsima imao istetovirano “no woman no cry”, mislim da je sve jasno! Navečer znaju imati rave party, a po danu uglavnom Bob Marley, Doors i sve u tom stilu.
Svi su obučeni ležerno i sa samo par krpica na sebi, čaša u jednoj ruci, cigareta u drugoj i lagano kretanje u ritmu uz neizostavni osmijeh. Na tom otoku možete biti ili u hotelu ili unajmiti male bungalove. Išli smo na snorkeling i gledali velike kornjače i egzotične ribice, žute s crnim prugama i blještavo plave.
More je nekih 28 stupnjeva, temperatura 32. Najniža temperatura koju su ikada imali je 23 stupnja, a evo zadnji tjedan ožujka i kod nas pada snijeg. Nebo ima milijarde zvijezda, sva je vegetacija izuzetna, izrazito zelena, palme po svuda.
U svakom slučaju bilo je putovanje za pamćenje. Nismo vidjeli mnogo jer smo ljenčarili skoro stalno, a vrijedi ići vidjeti šumu majmuna i penjati se na vulkan, no to nekom drugom prilikom, nadam se.
Nabacite osmijeh i japanke i dobar provod!
OVDJE pogledajte sjajan hotel Bulgari hoteli na Baliju u kojem ćete mžda poželjeti odsjesti!
Autorica: Romanu Mellet
