Netko je jednom rekao kako je spoznaja sebe početak mudrosti. Spoznati sebe te oblikovati pojam o sebi pomoću vlastitih misli i vjerovanja zahtijeva direktno okretanje k vlastitosti s ciljem istraživanja sebe iznutra prema van. Riječ je o najintimnijim spoznajama do kojih možemo dospjeti ponirući u dubine vlastitih misli, osjećaja i djelovanja.
Četvrti trijenale autoportreta povezivanjem teorije svijesti o sebi s likovnom interpretacijom samoga sebe stavlja naglasak na sadržajni aspekt autoportreta koji ne ograničuje likovnu interpretaciju teme, već potiče na slojevito promišljanje. Ovogodišnji trijenale autoportreta, kao i prethodna tri, nastavlja tradiciju razrade motiva počivajući prvenstveno na bogatoj Zbirci Lukin koja je objedinila autore različitih generacija i raznolikih izraza te zabilježila duh i karakter jednoga vremena.
Tema autoportreta
Autoportret, kao jedna od najstarijih likovnih tema, u svijetu psihologije bliska je terminu samopoimanja koji odražava sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Kod razvoja „pojma o sebi“ izuzetno je bitan način na koji osobu vide i kako se prema njoj odnose drugi ljudi te što sama osoba pretpostavlja da drugi o njoj misle. Vrlo složeni procesi socijalne interakcije ključni su i u temi autoportreta, o čemu svjedoči anegdota koju izbornik Prvoga trijenala hrvatskoga autoportreta Guido Quien spominje u svom tekstu. Quien navodi kako je jedan od autora – darovatelja Zbirke Lukin komentirao: „Čini mi se da sam htio naslikati sebe, a sad pitam tebe jesam li to ja?“. Polarizacija viđenja samoga sebe – kako vidimo sami sebe, a kako nas vide drugi – tek je naznaka beskonačnih različitosti pristupa autoportretu.
Ono što intrigira kod teme autoportreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivoga rukopisa i odražavanja duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira samoga sebe. Kao što samopoimanje poput „mentalnoga ogledala“ odražava kako sami sebe vidimo, tako i autoportret nije samo puki skup fizičkih osobina, već odražava emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. Pojedinac je često razapet između realnosti, želja i očekivanja, odnosno onoga što on zaista jest, onoga što bi želio biti i onoga što drugi očekuju da bude. Autoportret uvelike ovisi o unutarnjoj dinamici osobe – hoće li se prikazati u obličju u kojem nastupa prema okolnom svijetu ili će dopustiti promatraču uvid u svoj proces vrednovanja samoga sebe.
Autoportret je neminovno subjektivna tema, no istovremeno, kako književni kritičar Igor Grbić poentira, autoportret nikada nije direktno naslikan, odnosno on se bazira na odrazu u zrcalu ili interpretaciji preko fotografije, i time je zapravo autoportret najposredovaniji oblik portreta, a opet najosobniji, čime dolazimo do situacije da gledamo svoj autoportret, autoportret koji gleda nas, nas koji smo sebe gledali da bismo gledali autoportret.
Četvrti trijenale autoportreta
Veliki odaziv na Četvrti trijenale autoportreta s čak 190 pristiglih prijava potvrđuje činjenicu kako autoportret, kao jedna tradicionalna tema, ne prestaje intrigirati suvremene autore. Između 190 prijava žiri je odabrao 75 autora, iz Zbirke Lukin koja broji preko 2.000 likovnih djela odabran je 31 rad. Kao što se Klement Lukin u godinama „čednoga i strastvenoga sakupljanja“ radovao svakom novom portretu koji je postajao dijelom njegove bogate zbirke, tako je i svaka prijava pristigla na ovogodišnji natječaj obogaćivala kustoski uvid u aktualno stanje promišljanja umjetnika o temi autoportreta.
Zbirka autoportreta kolekcionara Klementa Lukina zamišljena je ne samo kao dokument jednoga vremena u djelima hrvatskih velikana (poput Becića, Dulčića, Friščića, Ivančića, Kavurić-Kurtović, Kinerta, Kulmera, Račkoga, Režeka, Ružića, Šebalja i mnogih drugih) već i kao poticaj suvremenim umjetnicima da nastave promišljati i stvarati unutar jedne od najkompleksnijih i najintimnijih tema u umjetnosti. S obzirom na to da je riječ o vrlo specifičnoj likovnoj temi koja zadire u zrcaljenje vlastite osobnosti, što neminovno povlači subjektivni aspekt interpretacije, umjetnici najrazličitijih generacija ravnopravno su zastupljeni i prezentirani na izložbi čineći sukus aktualnoga viđenja i interpretacije autoportreta.
Autoportret je jedinstveni dokument vremena koji ostavlja trag, interpretira odnos i ostvaruje dijalog sa samim sobom i bivstvom u sebi. Podložan je promjenama te se autoportreti nastali u različito vrijeme mogu uvelike međusobno razlikovati ukoliko su nastali u periodima promjene svijesti, autopercepcije ili samopoimanja. Četvrti trijenale autoportreta potvrdio je činjenicu da tema autoportreta i dalje uživa veliku popularnost, pri čemu psihoanalitičko prožimanje vlastitoga ja i problematika položaja umjetnika u suvremenom društvu predstavljaju ključna promišljanja u kontekstu teme autoportreta.
