Stari grad Novigrad na Dobri, značajan je arheološki i kulturno-povijesni spomenik, koji je provedbom arheoloških i konzervatorsko-restauratorskih radova tijekom posljednjih desetak godina ponovno došao u središte pažnje stručne javnosti. Naglasak na izložbi stavljen je na arheološka istraživanja u unutrašnjem dvorištu kaštela, koje je Arheološki muzej u Zagrebu proveo između 2009. i 2012. godine.
Stari grad Novigrad uzdiže se nad desnom obalom rijeke Dobre desetak kilometara zapadno od Karlovca, na trasi stare Karolinske ceste koja je od dvadesetih godina 18. stoljeća povezivala Karlovac s Bakrom i Rijekom preko Vrbovskog i Mrkoplja, a čiji je nezaobilazan dio i vrlo dobro očuvani stari kameni most preko Dobre. Most je smješten u neposrednoj blizini Staroga grada i povezuje ga s naseljem Novigradom na Dobri. Izvori od 13. stoljeća kraj oko Dobre nazivaju prema imenu rijeke, a samo se mjesto Dobra tako po prvi puta naziva krajem 13. stoljeća. Popis župa arhiđakona Ivana iz 1334. godine navodi crkvu Blažene Djevice Marije u Dobri, a nesumnjivo je riječ o crkvi istog titulara u današnjem Novigradu na Dobri, prije toga nazivanim još i Crkvenim Selom. Ista se župa – Dobra – navodi i u popisu iz 1501. godine.
Prvi zabilježeni spomen Novigrada datira iz 1558. godine, a odnosi se na procjenu imanja Stjepana Frankopana Ozaljskog, u vezi presude banskog suda kojom je trebao biti smaknut, a dobra zaplijenjena. Iz svega proizlazi da bi prema povijesnim izvorima vrijeme nastanka grada trebalo tražiti u vremenu prve polovice 16. stoljeća, a da je njegov vjerojatni graditelj knez Bernardin Frankopan (1453-1529).
Grad je u vlasti Frankopana do stradanja Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog 1671. godine, kada je opljačkan i uskoro dolazi u posjed zapovjednika Karlovačkog generalata Josipa Herbersteina, koji njime vlada do smrti 1689. godine, a oporučno ga ostavlja redu Malteških vitezova. Malteški red prodaje ga 1746. godine barunu Stjepanu Patačiću, koji izvorni renesansni kaštel preuređuje u barokni dvorac. Nakon francuske okupacije, 1809. godine Bartol Patačić prodaje dvorac Mirku Haraminčiću, a kasniji vlasnici dvorca su još i karlovački trgovac Franjo pl. Türk (do 1919.) te naposljetku barun Zdenko Turković, koji ga 1939. poklanja hrvatskom narodu, dok imanje prodaje Banovini Hrvatskoj. Godine 1944. grad su zapalili partizani. Godine 1953. proglašen je spomenikom kulture, a od 1994. započinje projekt obnove i revitalizacije pod vodstvom Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Karlovcu. Od svog osnutka 1998. Godine, Društvo prijatelja Novigrada na Dobri „Frankopan“ pruža ogroman i nezaobilazan doprinos revitalizaciji ovog iznimnog kulturnog spomenika.
Autori izložbe i postava: Sanjin Mihelić
Organizator: Arheološki muzej u Zagrebu
Mjesto održavanja: AMZ, Trg N. Š. Zrinskog 19 , Zagreb
Vrijeme trajanja: 4. prosinca 2014. – 28. veljače 2015.
Autori izložbe i postava: Sanjin Mihelić, Tatjana Tkalčec
Tehnička realizacija postava: Ivan Troha, Robert Vazdar
Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: Srećko Škrinjarić
Opseg: arheološki izlošci, arhivska građa, foto panoi, video prilozi
Uz dopuštenje: Arheološki muzej u Zagrebu
