„Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“ drugu godinu za redom u Muzeju grada Trogira.
Josip Botteri Dini, Ana Marija Botteri Peruzović i Hrvoje Marko Peruzović svoje će likovne prikaze posvećene hrvatskim duhovnim velikanima predstaviti u Trogiru na izložbi „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“.
Izložba se otvara u atriju Muzeja grada Trogira u petak – 31. srpnja 2015. u 20:00 sati.
O izložbi „Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu“
U organizaciji Galerije hrvatske sakralne umjetnosti “Laudato”, Hrvatske dominikanske provincije i Muzeja grada Trogira, pod pokroviteljstvom Grada Trogira, u petak 31. srpnja 2015. u 20:00 sati u atriju Muzeja grada Trogira bit će otvorena izložba “Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu” akademskih slikara Josipa Botterija Dinija, Ana Marije Botteri Peruzović i Hrvoja Marka Peruzovića. Ovom se izložbom nastavlja inicijativa započeta prošle godine – da se izložba posvećena hrvatskim svecima i blaženicima odvija u rodnom gradu prvog hrvatskog blaženika Augustina Kažotića.
U programu će uz autore sudjelovati trogirski gradonačelnik Ante Stipčić, ravnateljica trogirskog muzeja Fani Celio Cega, direktorica galerije Laudato Corde Ksenija Abramović, likovni kritičar Stanko Špoljarić, a izložbu će otvoriti provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. Ante Gavrić. U glazbenom dijelu otvorenja nastupit će Vlatko Belas uz glazbenu pratnju Vinka Buble, a kroz program će voditi predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ Tanja Baran.
Izložba će biti otvorena do 16. kolovoza 2015.
Radno vrijeme Muzeja grada Trogira za posjetitelje je svaki dan – od ponedjeljka do nedjelje od 09:00 do 12:00 te od 18:00 do 21:00.
Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu
prof. Stanko Špoljarić, likovni kritičar
Sveci su osobe potpuno posvećene Bogu, ljudi koji su koračali s nama i svojom su vjerom ostavili duboki trag u narodu. Mnogi su već za života prepoznati po širenju Božje ljubavi, po žaru vjere koju su dijelom prenosili na crkvenu zajednicu i na čitav narod. Ljubav prema Bogu nije imala granica te je nemali broj svetaca i blaženika svoj zemaljski život završio mučeničkom smrću. I hrvatski narod imao je svoje vjerske uglednike, zagovornike na nebesima, koji su živjeli i prije nekoliko stoljeća ili u našim danima. Iskreno govoreći, tijekom stoljeća uloga, značenje i djelo nekih od svetaca i blaženika pomalo je izblijedjelo u svijesti vjernika, kao što su neki od nedavno uzdignutih na čast oltara još relativno nepoznati. Razumljivo, nemali broj svetih, od Crkve blagoslovljenih osoba, štuje se već dulje vrijeme, i, da se malo i našalimo, i duhovnost ima svoju mjeru „popularnosti“. Životopisi svetaca nisu samo zgodna vjerska literatura (reklo bi se ona „lakšeg“ karaktera), već putokazi nama samima, sadržaji koje možemo na određen način primijeniti u vlastitom životu.
Stoga je izuzetno zanimljiva ideja, pokrenuta od galerije Laudato Corde, da se uz manifestaciju „Dani hrvatskih svetaca i blaženika“, koju sedmu godinu zaredom organiziraju Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ i križevačke župe, održavaju izložbe hrvatskih umjetnika koji su u samostalnim istupima likovno opredmetili prikaze hrvatskih svetaca i blaženika. Izbor umjetnika nije vođen niti njihovom vezanošću uz karakteristike nekog stila, ili generacijsku pripadnost, premda različitost ipak ima jednu zajedničku crtu – poštivanje klasične estetike slike u svoj širini toga pojma.
Prošle godine izlagao je Matko Antolčić (diplomirao je na ALU u Zagrebu 2013. godine), a nositelj ovogodišnje izložbe je Josip Botteri Dini koji je na hrvatskoj likovnoj sceni (poglavito s djelima sakralne tematike) prisutan više od četiri desetljeća. S njim izlažu Ana Marija Botteri Peruzović i Hrvoje Marko Peruzović. Svi troje umjetnici su autentičnih poetika, tako da su temi izložbe pristupili likovnom samosvojnošću. Tradicija je iskra njihovih slika, osmišljenih osobnom rukopisnošću i doživljajnošću modernog senzibiliteta.
Kod prikaza svetaca uvijek se postavlja pitanje koliko taj motiv pripada sakralnoj umjetnosti. U strogom tematskom odabiru uz sakralnu umjetnost vežemo prizore kršćanske ikonografije, no u širini sakralnog, osobe snažne Božje prisutnosti također ulaze u taj motivski kontekst umjetnosti. Konačno, samo definiranje pripadnosti i nije važno, jer su prikazi svetaca i duhovno i emocionalno obogaćivanje vjerničkog života. U likovnom i sadržajnom odnosu interpretacije likova stupova Crkve postoje različiti načini. Od likovne korektnosti, vještine izvedbe gdje je portret sveca tek jedna od osoba koje se slikaju, do prepoznavanja i vjerničke dimenzije osobe koja se slika.
Troje umjetnika sudionika ovogodišnje izložbe, to je bez sumnje uspjelo. I to u dva smjera jer postoje sveci iz dubine povijesti čiji nam fizički lik nije poznat, i oni koji se mogu prikazati u mjeri konkretnog portreta. Ta činjenica ne definira sam stupanj slikarske realističnosti, već samo oznaku fizičke sličnosti.
Josip Botteri dinamikom poteza definiranog linijama ekspresivnog izraza uravnotežuje portretnost sadržaja i portretnost izgleda, tako da u prvi plan stavlja karakter osoba. Kada se radi o mučenicima sv. Nikoli Taveliću iz 14. stoljeća i sv. Marku Križevčaninu iz 17. stoljeća, Botteri ih prikazuje s križem u ruci, a fond u dubini slike oblikuje nizom zakrivljenih faseta, s dominantnim crvenilom, simboličnim znakom njihova martirija. Otvoreni kolorizam obje slike sugerira i njihov vjernički žar. Bl. Ozanu Kotorsku pokornicu iz 16. stoljeća Botteri slika u kromatskom dijalogu žutih vrijednosti redovničke odjeće i dubine meditativnog plavetnila u drugom planu, osobe sabrane i smirene s raspelom u ruci. Biskup Zagreba i Lucere iz 13. i 14. stoljeća bl. Augustin Kažotić dostojanstvenog je izgleda s mitrom i pastoralom i također je oblikovan u dijalogu boja, crvene misne odjeće i plavog fonda, s tanahnošću crteža koji naznačuje crkveni interijer. Plavo je gotovo konstanta, sinteza mjerljivog i nemjerljivog u dubini slike, pa i kod sveca i blaženika koje su neki i poznavali. I kod Leopolda Mandića, kapucina, znamenitog ispovjednika, kod Marije Propetog Isusa Petković, Ivana Merza, istaknutoga katoličkog intelektualca, slikanog kao laika u građanskom odijelu. I sluge Božjeg franjevca Ante Antića, kome sam imao čast ministrirati u vrijeme misa na latinskom jeziku. Bl. Alojzije Stepinac zasigurno je najčešće od slikara i kipara prikazan hrvatski blaženik. Botteri se koncentrirao u prikazu svima dragog kardinala na lice, oblikujući samu figuru treptavošću i puninom crteža, naglašavajući mitru i pektoral. U svitku „Nebeski Jeruzalem“ Botteri u dužini horizontalne kompozicije u ravnini izokefalije uprisutnjuje „stanovnike“ neba, s dojmom nepostojanja čvrstih granica s lijeve i desne strane. U Botterijevu impresivnom opusu sakralne tematike taj segment dijaloga sa svecima s posebnom je porukom. Pokušajmo, bar donekle, biti i kao oni.
Hrvoje Marko Peruzović u punoj dorađenosti slikarske površine i izuzetnoj minucioznosti u građenju detalja i same voluminoznosti figura, punu pozornost posvećuje portretnoj uvjerljivosti i sv. Leopolda Mandića i bl. Alojzija Stepinca, dajući čvrstoću tjelesnosti i habitu, pa čak i u ideji transparentnoj aureoli. S pomalo neobičnim dojmom, što više realističnosti, to bliži dodir s nebom.
Ana Marija Botteri Peruzović lik Katarine Kosača Kotromanić prenosi u izvan vremensku i izvan prostornu eleganciju, uzdižući je do simbola vjernice, žene. S druge strane, Ana suptilnim nijansiranjem tona i difuznošću svjetla podržava ugođajnost ljepote, treptaj blistavosti u spoju intimnog i univerzalnog.
uz dopuštenje: Muzej grada Trogira (sve fotografije)
