U utorak 27. studenog 2018. u 18 sati u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Berlinu (Ahornstraße 4, Berlin) otvara se izložba BORISA LJUBIČIĆA “Singular of the Plural: Symbol, Sign, Logo Brand / Singular des Plurals: Symbol, Zeichen, Logo, Brand”. Riječ je o novoj verziji izložbe prvotno održane u siječnju 2018. u HDD galeriji, koja je u međuvremenu gostovala u Splitu, Puli, Varaždinu, a prati je i posebna dvojezična publikacija na 112 stranica.
Ova putujuća izložba je nastala zahvaljujući potpori Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH za projekte predstavljanja hrvatske kulture u inozemstvu, a njeno berlinsko gostovanje samo je prvo u nizu postaja.
Izložbu će otvoriti Veleposlanik Republike Hrvatske u SR Njemačkoj dr.sc. Gordan Grlić – Radman, asistentica kustosa izložbe i dizajnerica Monika Džakić, te sam dizajner vizualnih komunikacija Boris Ljubičić. Realizirana je uz potporu Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva i Veleposlanstva RH u SR Njemačkoj. Nakon realizacije prvog berlinskog gostovanja, izložba će se seliti po drugim europskim i svjetskim gradovima, u koordinaciji MVEP-a.
Iz teksta kustosa izložbe Marka Goluba:
“Boris Ljubičić jedan je od najistaknutijih hrvatskih dizajnera starije generacije. Od početka 70-ih godina do danas, svojim je radom u značajnoj mjeri obilježio vizualnu kulturu i praksu vizualnog komuniciranja u Hrvatskoj te je dobitnik brojnih međunarodnih priznanja i nagrada. Ova izložba, pod nazivom Jednina množine – Simbol, znak, logo, brend, po prvi put predstavlja pregled dizajnerskog rada Borisa Ljubičića u području dizajna zaštitnih znakova i logotipa najrazličitijih institucija, tvrtki, manifestacija i proizvoda u vremenskom rasponu od 1970. do danas.
Obuhvaća 250 radova, od kojih su 24 posebno izdvojena te su prikazani koncepti i priče koje stoje iza njih. Izložbu i njenu popratnu publikaciju treba promatrati kao dio većeg kontinuiteta recentnog izložbenog predstavljanja rada ovog dizajnera. Samo u organizaciji Hrvatskog dizajnerskog društva od 2011. godine, osim ove, održane su još dvije izložbe, obje također inicirane od samog dizajnera i fokusirane na različite dijelove njegovog stvaralaštva.
Prva, pod nazivom New Look Croatia (2011.), predstavila je osobni kontinuirani projekt dizajna integralnog vizualnog identiteta Republike Hrvatske koji se očitovao ne samo u konceptu nego i u brojnim pojedinačnim realiziranim rješenjima, dok se druga detaljno bavila vizualnim identitetom VIII. mediteranskih igara u Splitu 1979. (2013.) kao slojevitim dizajnerskim projektom. Izuzmemo li veliku izložbu (koju autor ne voli zvati retrospektivom) održanu u Muzeju za umjetnost i obrt 2014., bliska ovim izložbama je i izložba Samo plakati, priređena u Muzeju suvremene umjetnosti 2013., koja je opet bila koncentrirana samo na jednu temu, odnosno jedan medij – plakate.
Sve se te izložbe zajedno, uključujući i ovu koja je koncipirana oko pojmova simbola, znaka, logoa i brenda, mogu promatrati kao Ljubičićev jedinstveni projekt autohistorizacije, u kojoj on kao autor ne traži tek svoje (itekako zasluženo, visoko) mjesto u dizajnerskoj povijesti, nego pokušava na temelju primjera vlastitih radova artikulirati određene teze o dizajnerskoj praksi kao takvoj, o njenim vrijednostima, prioritetima, metodama, o tome što za njega dizajn jest i zašto je važan.
U prvom dijelu naslova ove izložbe stoji oksimoronska sintagma Jednina množine, na kojoj sam autor inzistira kada govori o važnosti i dosežnosti znaka i logoa i njihovom mjestu ne samo u širem kontekstu identiteta neke institucije, tvrtke, brenda ili proizvoda, nego i samog njihovog postojanja i transformacije u vremenu. S tim smo se susretali i tijekom samih priprema ove izložbe, pokušavajući datirati neke od manje istaknutih primjera (od njih više od 250) upravo na način da gledamo gdje se i kada prvi put pojavljuju u najrazličitijim primjenama, od ambalaža, plakata, preko reklamnih oglasa, do različitih drugih vidova kako interne, tako i javne i medijske prisutnosti.
Drugim riječima, Ljubičić upravo znak i logo vidi kao savršene dizajnerske artefakte, najkonciznije vizualne iskaze određene ideje koja povezuje i spaja sva značenja i vrijednosti iza onoga za što ili koga su dizajnirani. Za razliku od dizajna plakata ili knjige, takav vizualni iskaz je, uvjetno rečeno, impersonalan, a njegova daljnja diseminacija najčešće nije u rukama njihovog autora nego se neizmijenjen (jednina…) pojavljuje na potencijalno beskonačnom broju aplikacija, uvijek u dinamičnoj korelaciji s kontekstom u kojem se manifestira (…množine).”
Uz dopuštenje: Hrvatsko dizajnersko društvo
Fotografije: Darko Škrobonja
