Izložba je otvorena za publiku od 11. 11. do 19. 11. 2016. Utorak do subota od 14 do 19 sati
«Kada je kvadrat dobro napravljen on je jednostavno dobar a kada je loše napravljen tada je jednostavno loš. To se može vidjeti kada se postave jedan do drugog.»
Blinky Palermo
Kada mi je Damir Sokić poslao tekst napisao je kako se današnja umjetnička stvarnost čini poput tek bezbrojnih i beskorisnih predmeta u podrumu dubokom kao ocean gustog živog blata iz kojeg se teško izlazi, i upravo to me podsjetilo na težinu stvarnog svijeta o kojem govori Maljevič u knjizi Nepredmetni svijet. Maljevič objašnjava kako je uzeo utočišće u formi kvadrata iz razloga jer je pokušavao očajnički osloboditi umjetnost od utega stvarnog svijeta. Tu težinu i sama osjećam kad pogledam oko sebe. Zbog nedostaka samosvijesti mnogi se skrivaju iza ideje «eskapizma» misleći kako su time zanimljiviji drugima a vjerojatno i sebi.
Umjetnost nikada nije smatrana «kriznim pitanjem» u društvu. Kada se proglasi kriza ona je odraz moći i prioriteta, a umjetnost nije prioritet nikome osim umjetniku samom, zato bih Sokićeve riječi Bez umjetnosti što ću, pa to je ono kuda se cijeli život krećem, to su moji prometni znaci iskoristila za polazišnu točku ove izložbe. Svijest o moći i nemoći pojedinca.
U Academiji moderni izlažemo mali broj radova, geometrija nastalih unazad godinu dvije, no poznavateljima autorovog opusa sigurno ne neobičnima. Zašto to naglašavam, radi toga što je do prije tri godine, u sklopu retrospektive u Klovićevim dvorima također izložio geometrije stare gotovo 30 godina, a ovdje imamo prilike potvrditi kako su geometrije za ovog umjetnika uvijek bile strogi centar, no ne njihova forma već njihova metafizika.
Svojom formom ovi radovi upućuju na dualitet koji umjetnik često naglašava kao dio svog bića. Oni su istovremeno slika i skulptura, materija i duhovnost, smirenost i napetost, prošlost i budućnost.
Sokić i dalje «slika» geometrije no sa jednom digresijom koja je sada bitna. Ne više da bi se dignula ljestvica morala u umjetnosti, već da bi se uvjerio da on ipak postoji. Za njega su geometrije poput energije obnovljivog izvora, ono što nam je dragocijeno kada je sve ostalo dovedeno u pitanje. Sa svom sviješću geometrije su rađene iz želje za spokojem, objektivnošću kao proizvodom društvenog dogovora. Da bi osvojio taj fragilan filozofski teren autor koristi vrlo jednostavne forme, primarne boje, olakšavajući nam uvid u ideju svijeta kakvim ga on vidi, a to je svijet čistih ploha, ravnih linija i pravog kuta, bez prije i poslije.
Tanja Škrgatić
Academia Moderna
Šenoina 11 (dvorište)
10000 Zagreb
