Božica Dea Matasić Vreća bez dna 1 Gliptoteka HAZU Medvedgradska 2, Zagreb
4. 5. – 15. 5. 2017.
Pod pokroviteljstvom Hrvatske autorske agencije Božica Dea Matasić u atraktivnom izložbenom prostoru Gliptoteke predstavlja seriju novih digitalnih printeva na platnu većih formata. Izložba se tematski nadovezuje na rad Vreća bez dna s izložbe T- HT (MSU Zagreb, 2016.) i predstavlja prvi dio izložbenog diptiha koji će upotpuniti završna izložba ambijentalnih skulptura Vreće bez dna 2. koja će se otvoriti 23. 5. 2017. u Galeriji Bačva, HDLU.
Naslovi Vreće bez dna 1 i Vreće bez dna 2 odnose se na dvije komponente serije u kojoj se digitalne grafičke simulacije i ambijentalne skulpture nadovezuju kroz motiv potrošačke kartonske vreće, koju autorica metaforično povezuje se idejom životnog okvira i društvenog poretka.
Autorica kritički predočava duh potrošačkog ozračja suvremenog svijeta na način da odmjerava skalu odnosa između promatrača i hiperboliziranih vreća, kroz što se otkriva komentar o poziciji subjekta unutar jedinstvenog sustava globalne ekonomije i prevlasti tržišnog diktata neutaživosti. Serija digitalnih slika Vreće bez dna 1 prema računalnim trodimenzionalnim modelima ambijentalnih skulptura, formalno je hibridna tvorevina zbog iskoraka virtualnih simulacija u galerijski prostor, unutar kojeg se prepoznaje njihova jasna arhitektonska metaforičnost.
Zahvaljujući metodi digitalnog rada, seriju Vreće bez dna 1 za Gliptoteku i ambijentalne instalacije Vreće bez dna 2 koje će tek biti prikazane u Galeriji Bačva, sa serijom radova IN-verzija koju je Božica Dea Matasić nedavno postavila u Stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt povezuje upravo postupak simuliranja nevidljive realnosti, uz koju i nesvjesno psihološki prianjamo nastojeći se prilagoditi imperativima poretka.
Za izložbeni prostor Gliptoteke linearne simulacije su printane kao višemetarska platna ponavljajući tradicionalni formalni obrazac slikarstva. Kroz perspektivne prikaze kontura potrošačkih vreća stvoren je ritam uzastopnih preklapajućih obrisa koji formiraju geometrijske uzorke, poput veduta nekog ogoljelog, apokaliptičnog pejzaža bez traga ikakve biomorfne vitalnosti, prepoznatljive u ranijim radovima autorice. Perspektivni pogled zarobljen unutar krutih bridova stvara atmosferu psihološkog pritiska kod promatrača, stoga simulacije funkcioniraju kao skice doživljaja metafizičke arhitekture nametnutih granica.
U nezaustavljivom umnožavanju vizura i zgušnjavanju preklapanja koje naposljetku razgrađuje strukturalnu čitljivost prikaza, ponegdje čak do posvemašnjeg crnila, iskazana je sudbinska bezizglednost ove piktotekture bezdana koja se ukazuje na duhovnom horizontu promatrača.
O autorici:
Autorica Božica Dea Matasić (Zagreb, 1970.) svoje radove često bazira na afirmativnom odnosu prema formi i suvremenim tehnološkim procesima i materijalima te promišljenoj, sofisticirano izraženoj kritičnosti prema senzacionalističkom i konzumerističkom okruženju. U određenim ambijentalnim radovima i instalacijama polazi od arhetipskih imaginarnih konstrukta preobražavajući fizičke prostore galerija u višeosjetilne opuštajuće pejzaže natopljene meditativnom atmosferom (izložbe Izazov svjetlosti, 2002.; Silva Subterranea, 2004.; Znakovi vjerojatnosti, 2004.; Tiha voda, 2006.; Živa ogledala, 2006.). Iako ne stvara pod unutarnjom obvezom društvenog angažmana, ne prešućuje niti ne zaobilazi socijalne komponente konteksta odnosno teme egzistencije umjetnika te društvene i ekonomske valorizacije umjetničkog rada često plasira na nacionalnim umjetničkim smotrama (poput radova Skulpturu mijenjam iz 2003. s VII trijenala hrvatskog kiparstva; Peticija, 2007. povodom 42. zagrebačkog salona; Ugovor, 2015. s nastupa na XII trijenalu hrvatskog kiparstva).
U mnogim njezinim realizacijama ključno je načelo interaktivnog angažiranja posjetitelja, a oblikovanje volumena tek je povod za izgradnju fizičke višeosjetilne saživljenosti posjetitelja s okruženjem (Panacea, 2010.; Čuvari dodira, 2011.; Kula pogleda, 2016.; Vreća bez dna, 2016.). To načelo ispitivanja refleksivnih i autorefleksivnih odgovora publike koji kreiraju rad kroz iskustvo jednako vrijedi u izlagačkim prostorima poput galerija i muzeja kao i u javnim prostorima, u prirodnim ambijentima. Raznolikost oblikovnih i tehnoloških metoda kojima Matasić pribjegava u materijalnoj izvedbi proizlazi iz nedjeljive zavisnosti finalnog rada o idejnoj, a ne formalnoj motivaciji i namjeri za izgradnjom dubljih komunikacijskih spona objekta s društvenim okruženjem što znači da se stvaralačka projekcija ne iscrpljuje u pukom postavljanju estetskog objekta u fizički kontekst prostora i promatrača, već je naglašen fokus na relacijskim procesima s okolinom i stvaranju proširenog kontekstualnog okvira rada.
Impresum izložbe:
Organizator i pokrovitelj izložbe: Hrvatska autorska agencija
Autorica pregovora: Jasmina Fučkan, kustosica Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb
Lektura: Antonia Došen
Prijevod na engleski: Dunja Nekić
Likovni postav izložbe: Jasmina Fučkan i Božica Dea Matasić
Računalno oblikovanje: Logotip d.o.o., Arni Barišić
Dizajn kataloga, pozivnice i plakata: Arni Barišić
Digitalni tisak: Kvik print d.o.o.
