Izložba instalacija i skulptura Petre Kovačić “Moguća lakoća”, od četvrtaka 26. ožujka 2015., u 19 sati, u Studiju Moderne galerije ‘Josip Račić’.
Na izložbi Moguća lakoća, koja će u četvrtak, 26. ožujka biti otvorena u Studiju Moderne galerije ‘Josip Račić’, Petra Kovačić, umjetnica mlađe generacije, zagrebačkoj kulturnoj javnosti predstavit će se instalacijama i skulpturama. Izložba u Studiju ‘Račić’, peta je u nizu samostalnih izložbi splitske umjetnice, koja je na Nastavničkom odsjeku zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, 2008. diplomirala u kiparskoj klasi Peruška Bogdanića. Još za vrijeme studija, Petra Kovačić usavršavala se u Slovačkoj, a članica Moving Academy for Performing Arts postala je 2009., Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu 2010., te Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu 2011.
Predaje na splitskoj Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju i asistentica je na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Izložba Petre Kovačić u Studiju Moderne galerije ‘Josip Račić’ moći će se razgledati do 12. travnja 2015.
PETRA KOVAČIĆ / MOGUĆA LAKOĆA
Već je nazivom svoje samostalne izložbe Petra Kovačić sugerirala i njezina moguća čitanja, odnosno, tom je naslovnom sintagmom morfološki raznovrsna djela, različito oblikovana i postavljena u prostoru, povezala u cjelinu kako bi naglasila da je ta poveznica duhovna, a time, i moguća lakoća u njezinu dekodiranju. Dakle, unatoč činjenici da su radovi oblikovani u raznim medijima, instalacijama i skulpturama te u raznovrsnim materijalima, njihovo je ishodište blisko, iz istog je duhovnog prostora i jednog egzistencijalističkog mjesta, pa je ta srodnost različitih djela koncipirana kao koherentna cjelina, precizno postavljena u izložbenom prostoru po načelu interaktivnog odnosa djela i prostora te promatrača.
Ovdje se pokazuje potrebnim pripomenuti da autorica, osim naslovnim sažimanjem cjeline, naročitu pozornost pridaje i nazivu svakog djela, jer tako ipak teorijske interpretacije i kritičke prosudbe, kao i promatrača, upućuje u istom smjeru, to jest prema značenjskim vrijednostima djela eksplicitno izraženim tim naslovom zaokružujući njegovu pojmovnu cjelovitost. Isto tako valja naglasiti i činjenicu da je tematska okosnica radova ljudsko postojanje u njegovim osjećanjima, u tom tajanstvenom prostoru bića, a potom i sam prostor kojim je čovjek okružen, prožet, i determiniran i koji oblikuje i kao mjesto “radnje” svojih djela. Štoviše, kiparica propituje taj specifičan odnos djela i prostora, zatim djela i promatrača te samog promatrača, pa u njihovu međusobnom ispreplitanju traži onu dodirnu točku iz koje izbija pokretačka energija njezina stvaralaštva.
Ta se značajka prepoznaje i u autoričinim ranijim radovima, u onim kiparskim i u performansima, što je Petru Kovačić i afirmiralo kao istaknutu multimedijalnu umjetnicu na
suvremenoj hrvatskoj sceni, sa zapaženim referencama i na onoj međunarodnoj, pa nam je iz rečenoga zaključiti da možemo govoriti i o kontinuiranom intelektualnom i likovnom interesu za problematiziranje ove tematike.
Milan Bešlić
Uz dopuštenje: Moderne galerije ‘Josip Račić’ (sve fotografije)
