»Najbogatiji, najljepši, najsuvremeniji slovenski muzej«*, to je samo jedan od naslova koji su se prilikom nedavnog otvorenja obnovljene Narodne galerije pojavljivali u slovenskih medijima.
Dugo očekivano otvorenje cijelog kompleksa središnje nacionalne ustanove za stariju umjetnost bio je najvažniji kulturni događaj godine u Sloveniji. U prva dva tjedna obnovljenu Narodnu galeriju i novi stalni postav posjetilo je više od 50 tisuća posjetitelja iz svih krajeva Slovenije, među kojima su bili i brojni turisti.
Obnova Narodnog doma, najstarijeg dijela Narodne galerije, započela je prije četiri godine. Dileme oko pretvorbe palače iz 1896. godine u suvremeni muzej odlično su riješili u arhitektonskom uredu API Arhitekti i suradnici Zavoda za zaštitu spomenika Slovenije te Restauratorskog centra. Obnova je koštala manje nego što je bilo predviđeno. Umjesto 14 milijuna eura potrošeno je 12,3 milijuna, od toga je 85 posto sufinancirano iz namjenskih nepovratnih sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj, a 15 posto iz državnog proračuna.
U Narodnoj galeriji nalazi se nova stalna izložba koju smo povećali za gotovo trećinu radova i koja obuhvaća gotovo 600 radova od srednjeg vijeka do kraja 20. stoljeća.
Umjetnička zbirka Narodne galerije ima nekoliko zajedničkih priča s umjetnicima, naručiteljima i kolekcionarima s hrvatskog područja. To su pozitivne priče koje povezuju naša dva naroda.
Umjetničke veze između Kranjske i zagrebačkog područja poznate su već u 17. stoljeću, gdje su stvarali „Kranjci“, slikari Georg Bobić i Hans G. Geiger te kipar Ivan Komersteiner. U Valvasorov umjetnički krug uvrštava se i Pavao Ritter Vitezović (…1713.), hrvatski književnik, bakropisac, povjesničar i jezikoslovac. U Hrvatskoj je puno radio kipar Francesco Robba, a njegovi radovi bili su u zagrebačkoj katedrali (danas su u Križevcima). U Zagrebu je 1757. godine završio i svoj životni put. U Narodnoj galeriji čuvamo i njegovu fontanu koja se nalazila ispred gradske vijećnice u Ljubljani, gdje je sada kopija. U okolici Zagreba, prije svega u Zagorju, radio je barokni slikar Valentin Metzinger. Imao je brojne narudžbe za franjevačke samostane, njegove slike su također u Samoboru. Slikari fresaka Franc Illoušek i njegov sin Krištof Andrej ostavili su u nasljeđe važne radove u Zagrebu i Samoboru. Od baroknih slikara moramo spomenuti i Antona Cebeja. U crkvi Sv. Marije na zagrebačkom Dolcu nalazile su njegove oltarne slike, od kojih je ostala samo slika Poklonstvo svetih triju kraljeva. Cebej je stvarao i u Kutjevu u Slavoniji. Spomenuti moramo i kasnobarokne slikare Andreja Herrleina i Janeza Potočnika. Za slovenske naručitelje često je slikao portrete Vlaho Bukovac, koji je uključen u pregled slikarske umjetnosti u Sloveniji. Među slovenskim impresionistima za Hrvatsku je najviše vezan Matija Jama, koji se školovao i u Zagrebu. Nekoliko njegovih radova nastalo je na proputovanju kroz Hrvatsku, često je naime putovao vlakom u kojem je i boravio iz Posotelja prema Lici. Zagrebačku akademiju likovnih umjetnosti, na kojoj su između dva rata studirali brojni slovenski slikari, pohađao je i Zoran Mušić, koji je bio vrlo vezan za dalmatinske pejzaže, što ga je podsjećalo na slovensko Primorje. U stalnoj zbirci u Narodnoj galeriji izloženi su njegovi radovi Konjički i Autoportret iz 1998. godine.
Uz dopuštenje: Narodna galerija
