Rečenica „Došao je tiho i ušao u legendu“(vezana uz zubara, kockara i revolveraša Johna Henrya zvanog „Doc“ Holliday) zvuči pomalo fatalno čak romantično i omiljena je za prikaz nečijeg (mnogima neočekivanog) uspjeha.
Pri tome se, dakako, ne pomišlja da je do rezultata došlo radom i marljivošću, iza zatvorenih vrata i uz možebitna odricanja. A upravo gore nabrojeno stoji u pozadini izložbi, nagrada i otkupa radova za brojne muzeja i galerije (među inima i njujorški MoMA) likovnog umjetnika Davora Vrankića (1965.) čija se velika izložba pod nazivom „Obećavam ti čudo“ može razgledati u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (25.10.- 22.12. 2019.).
Rođen u Osijeku, Vrankić se školovao na sarajevskoj i zagrebačkoj Likovnoj akademiji (diplomirao je u klasi grafičara Ante Kuduza), da bi nastavio u Parizu gdje je ostao i danas živi.
Mogli bismo u šali reći da je crtež djetinjstvo slike (kao svojevrsna predradnja), ali Vrankiću to nije: grafitnom olovkom 0,9 2B na papirima velikog formata on pomno gradi čudesne raskošne crteže, sloj po sloj, lik po lik.
Iako se na njegovim crtežima može ponekad zateći jedan motiv, češće je to obilje likova nastanjenih unutar složenih kompozicija. Pažljivim promatranjem mogu se otkriti likovi istrgnuti iz ilustracija i stripova, portreti i motivi iz flamanskog slikarstva, čudesne i smiješne kreature iz Boschovog svemira, predimenzionirana lica i bezbrojni zabavni detalji.
Njegov je crtež izvanredan, mašta neograničena, a strpljenje uzorno
Naslov izložbe jest naslov istoimenog crteža iz 2016. koji prikazuje pomalo apokaliptičnu vedutu, a slična su još četiri crteža nastala između 2016.i 2019.
Vrlo često u dataciji crteža nalazimo višegodišnje razdoblje, što znači da se autor vraća pojedinim djelima, ali i da stvara nekoliko njih usporedno.
Posebno mjesto na izložbi zauzimaju četiri poliptiha sastavljena od 15 manjih ploha pod naslovom „Home Variations/Mogućnosti mjesta“ (2013.-2014.), gdje je moguće izdvojiti pojedinu manju plohu iz jedne cjeline i uklopiti ju u drugu cjelinu, a da se opći ugođaj ne promijeni.
Odnosno, mijenjaju se likovi i pojedini detalji, ali kompozicija i struktura cjeline ostaje sačuvana.
Osim najstarijeg crteža „Prostor“ iz 1990., koji je apstraktan i izveden tušem, svi ostali su na tragu figuracije (realističke ili nadrealne) i izvedeni olovkom.
Vrankić je izložbom „Obećavam ti čudo“ ispunio obećanje i ponudio publici odista čudesan svijet, pokazavši da je crtež itekako relevantna, a ne pomoćna likovna disciplina (jednako kao i njegovi prethodnici u 19.stoljeću, predstavnici Osječke risarske škole, otac i sin Hoetzendorf i njihov učenik, Adolf Waldinger).
U očekivanju novog stalnog postava (2020.) u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti otvorena je do sada najveća Vrankićeva izložba u Hrvatskoj (autorica izložbe Kristina Bonjeković Stojković), a njezin se naslov može uzeti kao smjernica djelovanja MSU-a.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
