Predstavljanje okusa Srijema i Slavonije na 3. Hrvatskom festivalu hrane i vina.
Vukovarsko-srijemska županija u sklopu ovogodišnjeg izdanja Hrvatskog festivala hrane i vina, predstavila je svoje autohtone delicije i vrhunska vina kako bi brojnoj publici prvog dana festivala približila gastronomsku baštinu Srijema i Slavonije. Festival ove godine okuplja 16 županija koje se predstavljaju svojim najboljim malim i srednje velikim proizvođačima hrane i vina a posjetitelji su na prezentaciji Vukovarsko-srijemske županije imali priliku kušati zanimljiva jela poput podljevanog sira, satrice, taške, rezance s makom, tradicionalne svatovske kolačiće i brojna druga jela koja su pratila vrhunska vina vinara P.Z. Trs, Dolić-Kraljević, P.O. Ivana Čobankovića, Vino Buhač, Vitis i Iločkih podruma.
Donosimo Vam zanimljiv tekst o jedinstvenim tradicionalnim jelima Srijema i Slavonije:
Susresti se s kuhinjom Srijema i Slavonije, znači susresti se s prošlošću ovih krajeva, međusobnim vjekovnim preplitanjem starosjedilaca koje je ovamo, iz ovih ili onih razloga, privukla plodnost dunavskih i savskih obala i njenih voda, polja i stoljetnih hrastovih šuma. To je iznenađujuće jednostavna i domišljata kuhinja koja odiše skromnošću i željom za neispunjenim užitkom.
Okusiti danas jela pripravljena od namirnica uzgojenih brižnom rukom seljaka u vrtovima i poljima, znači osjetiti svu toplinu nekadašnje brige oko hrane, prostiranja onog najboljeg za goste.
Nekada su se reduše morale potruditi prerađujući sir i sakupljajući vrhnje s mlijeka za satricu, deliciju koja se pripremala s dodatkom usitnjenog mladog luka i paprike i koja oduševljava okusom i jednostavnošću baš kao i kajgana od dragocjenih jaja. U jelima Srijema i Slavonije skriva se i domaća svinja čije su konzerviranje Slavonci doveli do savršenstva u svom kulenu, švarglu i čvarcima. Dok su se ove delicije doista čuvale samo za goste i razmetanja pred komšijama koji su došli pomoći u vršidbi ili novom kolinju, u kući je za ukućane uvijek moralo biti debele slanine i bijele zrnaste masti. Debela šnita kruha iz krušne peći, na kojemu se nikada nije štedjelo, obilato namazana masti posuta solju, mljevenom paprikom ili bijelim lukom bila je zalog sitosti, zadovoljštine cjelodnevnog rada i ne biste vjerovali, zdravlja.
U žurbi pripreme jela za brojnu čeljad u iskidanim krpicama s kupusom, domaćim širokim i dugačkim rezanacima, naboljem prijatelju ribljeg paprikaša, ali i sira, slatkog maka i oraha, pa onda rukom utrtoj ili izribanoj taranici za zlatnu kokošju juhicu, ocrtava se sva jednostavnost i domišljatost seoske gozbe. A o bucmastim valjušcima od krumpirovog zasitnog tijesta, koji su se dovaljali s podunavskim Švabama iz srednje Europe pod nazivom šufnudli, a domaći ih zahvalno prihvatili i prekrstili u čikmaše, o istolikoj ribici ovdašnjih muljevitih rukavaca, da i ne govorimo! Tim istim doseljenicima prije tristotinjak godina imamo zahvaliti i danas obljubljene masnice s makom i orasima, svevremenske savijače s višnjama, jabukama i sirom, objesne masne pokladne i kolinjske krafne, pomodni carski drobljenac ili šmalu, pa čak i onu mesnu raznolikost u prefinoj junetini, teletini i puretini u društvu s knedlima od šljiva. A u njima eto, opet vječnog krumpira poput onog u krumpirovoj salati, restanog s lukom u kakvom prilogu, ali i u nekadašnjem zasitnom vojničkom jelu granatiru. Ima u jelima Srijema i Slavonije osim krumpira još skrivenog povrća koje bećarski služi kao prilog mesu.
Pečene tikvice koje su nekada sušili kao gljive i kiselili poput kupusa, zimskog cara bez kojeg nekada, a bogme ni danas, nema ni jednog većeg svetka. Ili recimo, praktičnog i čestog graha koji se nekada satima kuhao na rubu štednjaka i kusao nekoliko dana, svakim danom mijenjajući oblik i namjenu, od onog na varivo sa suhim mesom za rabotu u polju, posnog pred Uskrs i Božić, prorjeđenog za juhu, zapečenog, izgnječenog, pa sve do onog na salatu. A rajčica kojoj su starosjedioci nekada tepali – jabučica, dala je sve od sebe za kuhano meso i još finiju crvenu krepku juhicu. Biti ovdje, a ne probati riblji paprikaš, šarana na slavonski ili soma na podunavski, a o kralju riba smuđu da i ne govorimo, grijeh je kao i ne probati divljač na šokački ili recimo ne omastiti brke čestitim čobancem. Jer podunavska je kuhinja možda više od bilo koje slavonske – muška kuhinja. Nezasitna, žestoka i strastvena.
Uz dopuštenje: Impressum komunikacije (sve fotografije)
