Godine 1661. kralj Louis XIV naložio je André Le Nôtreu da izradi što zanimljiviji i kompliciraniji nacrt do tada neviđenog i što raskošnijeg dvorca i imanja na kojem će boraviti, udaljen svega 20 kilometara od Pariza, danas znanog kao Versailles.
Ovaj dvorac postao je UNESCO-va svjetska baština i to s dobrim razlogom, osim svoje jedinstvene ljepote prema zadnjim podacima ovu palaču godišnje posjeti preko nevjerojatnih 7 700 000.
Bogata prošlost dvorca Versailles
Ovaj dvorac nedaleko od Pariza ima nadaleko bogatu povijest s nekoliko vladara koji su je stoljećima nazivali svojim domom, a mnogi su željeli biti samo njeni posjetitelji tijeko 17. i 18. stoljeća.
Dvorac krije čitav niz fascinantnih priča i bizarnih činjenica koji grade još bogatiju sliku palače Versailles.
Otkrijte tajne i zanimljivosti dvorca Versailles
Dvorac Versailles je je imao svoj vrlo skroman početak, naime prvobitno je bio lovačka kuća. Louis XIII (1601 – 1643. kupio je zemlju jer je volio lov i sagradio je jedan zamak u kojoj je volio ostati spavati ako je lov jako kasno završio, ako mu se nije vraćalo u Pariz ili u Sain Germain en Laye prije mraka.
U jednom času kralj Louis je proširio zamak, kupio više zemlje zbog čega je kralj Louis XIV mogao sve pretvoriti i izgraditi u imanje s dvorcem Versailles. 1682. čak je tamo preselio vladu.
Na čitavom imanju odnosno u dvorcu moglo je boraviti odjednom čak 5000 ljudi.
Mirisi iz vrtova Versaillesa toliko je intenzivan da seže daleko od samog dvorca
Vrtovi Versaillesa jedni su od najvećih i najspektakularnijih na svijetu.
Vrtovi i parkovi sadrže 372 statue, 55 različitih oblika kroz koje teče voda, 600 fontani i preko oko 32 kilometra vodovodnih cijevi. Stotine tisuća biljaka i drveća neprestano se sadi tijekom svih godina.
Iako to čini vrtove nevjerojatnim, miris ovih cvjetova u dijelu imanja, u palači Trianonu, bio je toliko intenzivan da je nekim gostima pozlilo boraveći u Versaillesa.
Dvorana ogledala nosi tajnu zanatlija iz Venecije
Dvorana ogledala počela se graditi 1678. godine pod palicom arhitekta Jules Hardouin Mansarta i postala je jedno od najistaknutijih obilježja palače.
U dvorani se nalazi 357 ogledala koja su u to vrijeme bila među najskupljim predmetima koje ste mogli posjedovati. Venecija imala monopol u izradi ogledala, ali Francuska je uspjela navesti venecijanske proizvođače ogledala da dođu i stvore nešto posebno za palaču.
Legenda kaže, kako bi se zadržao monopol proizvodnje ogledala u Veneciji i kako bi spriječili obrtnike da odaju svoje tajne izrade zrcala, da je mletačka vlada zabranila zanatlijama im da napuštaju Veneciju grad pod cijenu smrtne kazne.
Zabava i plesovi pod 20 000 svijeća u dvorcu svjetla
Tijekom posebnih prilika dvorana ogledala pretvarala se u „hodnik svjetla“.
Palilo se čak 20 000 svijeća kako bi se stvorila posebno osvijetljena atmosfera i dojam dana.
Ova dvorana bila svjedokom i nekih najvažnijih trenutaka u povijesti, od kojih je najvažniji potpisivanje Versailleski ugovora.
Potpisivanje jednog od najvažnije mirovnog ugovora u povijesti
Primjerice u ovoj je palači potpisan najvažniji mirovni ugovor kojima je 1. svjetski rat završen, kojim se okončalo ratno stanje između Njemačke i savezničkih sila. Potpisan je u Versaillesu 28. lipnja 1919., točno 5 godina nakon atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda, što je izravno dovelo do početka rata.
Kralj je jeo hladna jela jer je kuhinja bila predaleko od njegove blagovaonice
Palača je bila velika, a u samim nacrtima arhitekti su vodili računa o mirisima s obzirom na to da je kuhinja ponekad trebala prehraniti preko 5000 ljudi, a stotine slugu bile su potrebne da bi se nahranila sva ta usta.
Nažalost, za kralja, udaljenost od njegovog sjedišta do kuhinje bila je tako daleko da su mu obroci često bili hladni.
Napokon, u 18. stoljeću, Louis XV dao je izgraditi dodatne kuhinje izgrađene pokraj njegovih privatnih odaja.
Marie Antoinette imala je privatno romantično skrovište
Marie Antoinette bila je supruga Luja XVI imala je svoje imanje pod nazivom “Petit Trianon”. Rezidenciju je koristila kao svoje osobno utočište, a ono je uključivalo kazalište i farmu na kojoj se proizvodilo svježe povrće i mliječni proizvodi.
Također je u sklopu tog dijela imanja bio i “hram ljubavi”, koji se sastojao od okrugle kolonade u čijem je središtu stolovao kip Kupida. U blizini hrama Marie-Antoinette na usamljenom mjestu sagrađena je špilja obrasla bujnom vegetacijom. Navodno je imala krevet od mahovine i dva ulaza, a sve je omogućavalo savršeni bijeg za tajni sastanak.
u Versaillesu udareni temelji zoološkog vrta – život divljih životinja iz cijelog svijeta
Poznato je da je Versailles istovremeno bio domaćin tisućama ljudi, ali jeste li znali da je palača nekoć smještala nekoliko stotina svih vrsta divljih životinja i ptica iz cijelog svijeta?
Jedna od originalnih značajki palače bila je složena gradnja nastambi za životinje, koju je osmislio arhitekt Louis le Vau. Bilo je to prvo mjesto na kojem su različite životinjske vrste bile podijeljene u odvojene i posebno prilagođene nastambe koje su se mogle vidjeti s balkona središnjeg paviljona La Ménagerie.
Ovaj model i pristup smještanja životinja izvan njihovog staništa ubrzo je usvojen u cijeloj Europi, a danas ih znamo kao zoološke vrtove.
Palača je imala ključnu ulogu u stvaranju veterinarstva i mnogih znanstvenih istraživanja
Palača je, naravno, bila mjesto ekstravagancije i zabave, ali je također igrala važnu ulogu u znanstvenim istraživanjima. Tijekom razdoblja prosvjetiteljstva, Luj XV i Luj XVI strastveno su voljeli znanost i prikupljali su instrumente koji su se, između ostalog, koristili tijekom eksperimenata u horologiji, astronomiji i kartografiji.
Zbog velikih mogućnosti palače procvala je zoologija. Liječnici su secirali mnoge životinje, a istraživačke aktivnosti provedene u Versaillesu kasnije su dovele do stvaranja veterinarskih škola.
Zahvaljujući velikim nasadima u vrtovima došlo je do napretka u područjima botanike i poljoprivrede. U vrtovima se nekada nalazilo preko 400 botaničkih vrsta iz cijelog svijeta kao što su ananas, vanilija, kava i još mnoge egzotične vrste u to doba.
Kraljevska vrata optočena sa 100 000 zlatnih listova
Uz sav taj luksuz i raskoš u dvorcu, ne čudi da je narod Francuske na kraju prezirao Versailles, jer je mnogo ljudi izvan palače bilo siromašno i gladno. Raskošan životni stil Marie-Antointette, posebno je zbog svoje ekstravagancije, bio omražen u narodu.
Tijekom francuske revolucije, koja je započela 1789. godine, francuska revolucionarna vlada naredila je demontiranje ulaznih vrata koja su bila u potpunosti prekrivena zlatom. 2008. godine, raskošna vrata su restaurirana i ukrašena 100 000 zlatnih listova.
Kralj je obožavao toplu čokoladu
Jedan kraljev miljenik ponudio je kralju vruću čokoladu i tako svima postao najdraži na dvoru.
Kakao napitak je tada bila delicija i smatrana je vrsnim egzotičnim izborom za kralja.
U to se vrijeme razgovaralo o učincima čokoladnih afrodizijaka, pa je kralj, naravno, dao da ispiju mnogo šalica svojim gostujućim ljubavnicama.
Čak je i Marie-Antoinette bila naklonjena vrućoj čokoladi. Kad se udala za Luja XVI, 1770. godine, na dvor je dovela vlastitog proizvođača čokolade i njegov specijalni naslov glasio je: “Proizvođač čokolade za kraljicu”.
Srebrne noćne posude u posebnim ormarima
Članovi kraljevske obitelji imali su sreću da su u svojim sobama imali ormar s izrađenom toaletnom stolicom, gdje bi se ispod sjedala s rupom nalazio lonac s poklopcem dok su svi ostali koristili noćne posude koje su bile smještene iza velikih lonaca s cvijećem u kutovima širom palače.
U Versaillesu su i noćne posude bile optočene srebrom što je svakako maštovito, ali izraziti nedostatak toaletnih prostorija značio je, da uz punu kuću ljudi, osoblja i gostiju, često smrdjelo.
Naposljetku su pod Louisom XV toaleti pod nazivom “toilettes à l’anglaise” (engleski wc) postavljeni u prostorije palače.
Tekst uz dopuštenje: Quintessentially Lifestyle
