U zagrebačkoj Tvornici kulture, od 8. do 10. svibnja 2024., održava se JazzHR Festival, jedan od vodećih glazbenih događaja koji svake godine okuplja istaknute glazbenike iz svijeta jazza.
Među njima se ove godine ističe i Lana Janjanin, talentirana glazbenica poznata po svojoj jedinstvenoj fuziji jazza s drugim glazbenim žanrovima. Uoči ovog festivala, imali smo priliku razgovarati s Lanom o njezinoj karijeri, inspiracijama, i očekivanjima od festivala.
Razgovor s Lanom Janjanin otkrio je dubinu i strast koju nosi prema glazbi. Njezina predanost stvaranju autentičnog zvuka i neumorni rad na usavršavanju vlastitog umjetničkog izraza impresivni su, kao i njezina želja za istraživanjem novih glazbenih teritorija.
Ovaj puta opet ima dvije festivalske uloge, Lana učestvuje u JazzHR Festivalu kao umjetnička ravnateljica te kao programski kreator. To radi već nekoliko godina na JazzHR-u što je opet prilika za Lanu da još jednom potvrdi svoje mjesto na jazz sceni. S obzirom na njezin talent i dosadašnje uspjehe, nema sumnje da nas očekuje iznimni glazbeni doživljaj u zagrebačkoj Tvornici kulture.
W: Lana, kako ste započeli svoju glazbenu karijeru i tko su bili Vaši najveći glazbeni uzori?
Često se šalim da sam svoj glazbeni put počela već u maminom trbuhu, s obzirom da mi je otac glazbenik i da sam već i prije rođenja bila stalno eksponirana glazbi i nekako “predodređena” za nju. No, svoju karijeru kao izvođačica i kompozitorica osjećam da sam započela 2013. godine, kad sam prvi put imala ozbiljne nastupe sa svojim bendom te sa Jazz Orkestrom HRT-a, izvodeći svoju glazbu.
Moji glazbeni uzori bili su (i ostali) mnogobrojni te iz različitih glazbenih svijetova – odrasla sam u klasičnoj muzičkoj školi, a doma sam slušala raznovrsne stilove glazbe, pa su tako moji uzori sezali od Rachmanjinova, preko Robyja Lakatosa, Billa Evansa, Elle Fitzgerald, Norah Jones, Alicie Keys, sve do Beyoncé. Danas kad me ljudi pitaju tko želim biti “kad odrastem”, moj odgovor je – Quincy Jones. Njegova nepresušna energija i svestranost su mi ogromna inspiracija.
W: Što za Vas znači uloga umjetničke ravnateljice na JazzHR Festivalu i kako pristupate takvom projektu?
Za mene je ta uloga šansa da svojim znanjem, idejama i organizacijskim sposobnostima pridonesem jazz sceni u Hrvatskoj. Svojoj ulozi nastojim pristupati pošteno i nepristrano – promoviram projekte koji smatram da su kvalitetni i interesantni za publiku, a ne (samo) one koji se meni stilski sviđaju.
Također, svoje projekte sam stavila po strani i ne prezentiram se kao umjetnik na festivalu – smatram da je moja uloga ovdje biti menadžer, posrednik između glazbenika, institucija koje financiraju festival i njegove publike.
W: Možete li nam opisati vaš proces stvaranja glazbe? Kako od ideje dolazite do gotove pjesme?
Taj proces je uvijek drugačiji… nije jednoznačan. Nekada mi prvo “dođe” tekst, nekada melodija, nekada neki dio aranžmana… Jednom mi se desilo da sam sanjala cijelu pjesmu, probudila se, sjela za klavir i zapisala je.
Moram priznati da mi je najveća inspiracija za stvaranje pjesama u životu bila emocionalna bol i patnja, a posljednjih godina sam poprilično emocionalno sretna pa slabije stvaram (smije se). Moram pronaći inspiraciju u nekim sretnijim stvarima. A poznata stvar je da je teško napisati (kvalitetnu) sretnu pjesmu.
W: Kako jazz utječe na Vašu glazbu? Postoje li drugi žanrovi koji Vas inspiriraju?
Kao što sam već spomenula, od malih nogu sam slušala razne vrste glazbe. Klasična glazba je bila i ostala moj temelj, njoj dugujem znanje i “dubinu”, a i svoj, za pojmove jazza, možda i preozbiljni pristup nastupanju. S druge strane, jazz, ne nužno samo kao stil, već kao cijela filozofija stvaranja glazbe, mi je dao veliku slobodu i omogućio da realiziram sve svoje kreativne potencijale.
Uz klasiku i jazz, tu su i soul, RnB, romska i latinoamerička glazba na vrhu moje playliste. No, na kraju dana, ne volim dijeliti glazbu na žanrove, već vjerujem da postoje samo dvije podjele, odnosno kategorije – dobra i loša glazba.
W: Kako je pandemija utjecala na Vašu glazbenu karijeru i način na koji stvarate i izvodite glazbu?
Pandemija je došla nedugo nakon što sam objavila svoja prva dva albuma i počela ih aktivno promovirati po svijetu. U tom smislu, blokirala me od promoviranja materijala kad je bio nov i “vruć” na tržištu – sada moram snimati novi materijal, iako stari nisam imala priliku puno izvoditi, jer je “na papiru” već zastario.
No, pandemija mi je omogućila da se napokon posvetim privatnom životu, koji je bio donekle zapostavljen od mojih silnih putovanja i obaveza. Tijekom pandemije nisam bila od onih koji su se zatvorili u studio i napisali 15 novih pjesama. Pekla sam kruh i uživala u šetnjama uz more s tadašnjim dečkom (a današnjim mužem) i nisam puno razmišljala o glazbi.
Tek sad u poslijednjih godinu dana sam se opet “aktivirala” po pitanju svojih projekata, tek sad osjećam da to opet ima smisla.
W: S kojim glazbenicima ste najviše uživali surađivati, i postoje li umjetnici s kojima biste voljeli surađivati u budućnosti?
Najviše uživam surađivati sa svojim glazbenicima iz benda, jer provodimo dovoljno vremena zajedno da možemo ući u dubinu glazbe koju izvodimo i od nje konstantno graditi nešto malo novije, drugačije i interesantnije, transformirati je u svakoj svirci. Poseban osjećaj je i nastupati s big bandovima, jer čuti svoju glazbu u izvedbi takvog velikog instrumentarija je nešto jedinstveno.
Jedan takva suradnja koju svakako moram istaknuti je ona s mojom kolegicom Dinom Rizvić i Jazz Orkestrom HRT-a pod ravnanjem maestra Andreasa Marinella. To je projekt u kojem smo se prezentirale kao prve žene u regiji koje su same skladale, aranžirale i izvele svoju glazbu za jazz orkestar.
U budućnosti se veselim mnogim potencijalnim suradnjama s klasičnim i jazz orkestrima te individualnim glazbenicima s kojima dijelim afinitete. Jedan od njih je i mladi pijanist Borna Pehar, kojeg sam otkrila upravo na JazzHR-u, gdje je nastupio u sklopu godišnje smotre “Nove nade jazza”, koja svake godine promovira mlade talente, nove zvijezde na hrvatskoj jazz sceni.
Planiramo duo projekt koji ćete moći čuti ovo ljeto na raznim lijepim lokacijama, u kojemu ću se malo odmoriti od multitaskinga i predstaviti (samo) kao pjevačica.
W: Koji su Vaši glazbeni planovi za budućnost?
Zasad mi je cilj posvetiti se opet svom bendu i stvaranju novih kompozicija, snimiti novi album, a onda i napokon biti menadžer samoj sebi i dogovoriti neke svirke gdje ću prezentirati svoj projekt. To je već poprilično zahtjevan zadatak i bit ću sretna ako to uspijem do kraja godine. Generalno, voljela bih više svirati i komponirati, trenutačno imam motivacije za to nakon nekoliko godina u kojima je nisam pretjerano pronalazila.
W: Što biste željeli poručiti publici koja će Vas pratiti na JazzHR Festivalu?
Da dođu, jer će se u Tvornici i dimiti, i prašiti od dobre glazbe! (smije se) Jazz ima pregršt lica i boja, i vjerujem da će svatko naći nešto za sebe na festivalu. Od novih nada hrvatskog jazza, preko domaćih i stranih zvijezda, sve do velikog jazz orkestra – na glavnoj pozornici će se svake večeri izvoditi vrhunska glazba raznoraznih stilova!
Ovu strastvenu mladu umjestnicu možee pratiti i na njenom Youtube kanalu OVDJE
A za sve one koji bi se htjeli okušati i sami kao izvođači, ili samo popiti pivu i uživati u super atmosferi – svake večeri u Malom pogonu Tvornice kulture bit će i jam session, neobavezno druženje glazbenika kojem se svi mogu pridružiti! Od 8. do 10. 5. Tvornica kulture postaje tvornica jazza!
Intervju: Dina Mikloš
