Život jedne pijanistice i donatorice u Zagrebačkom društvu, u 20.stoljeću.
Anka Gvozdanović rođena je u građanskoj obitelji Busch 1887. godine. Imala je sestru Margitu i brata Gezu, s kojima je ostala bliska tijekom cijeloga života. Pohađala je osnovnu školu, ženski licej i nižu glazbenu školu u Zagrebu, dobila stipendiju i upisala se na Konzervatorij u Budimpešti gdje je 1908. diplomirala klavir kod profesora Istvana Tomke, učenika Franza Liszta. Mađarski jezik govorila je jednako dobro kao i hrvatski, a služila se također njemačkim, engleskim, talijanskim i francuskim jezikom.
Zanimala ju je povijest umjetnosti, a voljela je i poeziju, osobito Dragutina Domjanića. Po povratku u Zagreb bila je zapažena u društvu zbog svojeg prirodnog šarma i raskošne, neobično duge kose. Povremeno je nastupala kao pratnja u Glazbenom zavodu i pomagala slijepoj djeci pri uvježbavanju nastupa na klaviru. Bila je i podupiruća članica Kluba likovnih umjetnica. Nakon udaje za Dragutina Gvozdanovića mogla se još intenzivnije posvetiti svojim životnim preokupacijama – umjetnosti i prijateljstvu.
Stekla je ugled u društvu svojom širokom kulturom i gostoljubivošću. Imala je rijetko umijeće stvaranja ozračja u kojemu se svaki gost osjeća posebnim, poštovanim i dobrodošlim. Pod njenim znalačkim vodstvom palača je postajala sve ljepšim i privlačnijim mjestom okupljanja šarolikog društva. Kako nije imala djece, pozvala je svoju sestru Margitu da doseli k njoj u Visoku sa svojim sinom Zvonkom.
U palači su se redovito okupljali članovi dviju obitelji: Ankina majka i brat Geza, koji je diplomirao strojarstvo na prestižnom fakultetu u Budimpešti, te tri sestre Dragutina Gvozdanovića – Matilda, Hermina i Marina. Također su ih često posjećivali susjedi s Gornjega grada, Kvakači i njihove supruge, mnogi drugi ugledni Zagrepčani, ali i gosti iz inozemstva. Među članovima Kvaka redoviti gosti u palači Gvozdanović bili su i četvorica ministara u tadašnjoj vladi Jugoslavije: Stanko Šverljuga, Milan Ulmansky, Oton pl. Frangeš i Milan Vrbanić; zatim posjednik i političar grof Miroslav Kulmer, predstojnik ortopedske klinike dr. Božidar Špišić, slikari Menci Clement Crnčić i Branko Šenoa, dirigent Nikola Faller, glumac i skladatelj Gjuro Prejac, arhitekti Janko Grahor, Josip Vancaš, Martin Pilar i drugi. Među gostima koji nisu bili članovi Kvaka spominju se primjerice skladatelj Rudolf Matz, književnik Miroslav Krleža, filmski autori Oktavijan Miletić i Maksimilijan Paspa i mnogi drugi.
Anka Gvozdanović je u svom domu priređivala privatne koncerte na kojima su osim nje same nastupali i poznati glazbenici – njeni dobri prijatelji, poput Nikole Fallera i Zlatka Balokovića koji su joj darovali svoje fotoportrete s posvetama. S vremenom je prostor palače postao premalen za sve prijatelje koje je obitelj Gvozdanović željela pozvati, te je vlasnica odlučila izvesti dogradnju kojom bi dobila prostor za još jedan veći salon za primanje na katu i stan za nećaka Zvonka u prizemlju. Dogradnju palače i vrtnu arhitekturu izveo je 1929.-1930. godine graditelj Stjepan Uršić.
Fotografija: uz dopuštenje MUO, fotoreporter Vedran Benović
Autorica teksta: Silvija Brkić Midžić, kustosica, voditeljica Zbirke Anka Gvozdanović
Galerija slika
