Pogodan zemljopisni položaj i prirodna bogatstva mogu biti blagodat i prokletstvo određenog naselja, jer se tu podjednako okupljaju miroljubivi doseljenici i tutnje divlji osvajači.
Vulkanske erupcije iz doba Zemljine mladosti izazvale su mnoge promjene, pa su zahvaljujući njima na području današnjeg gradića Topuskog nastala termalna vrela.
Voda je uvijek bila mamac, pa su se već prije 5000 godina ovamo pristigli prvi ljudi. Brojni spomenici iz doba Rimljana (od 1.stoljeća na dalje) pokazuju da ovdje nastaje kupališno naselje pod imenom Ad Fines.
Ime Toplice (iskrivljeno kasnijim zapisivanjima u današnji naziv Topusko) spominje se 1102. pokazujući da se radi o toplim izvorima, ali ukazujući i na jezik stanovništva.
Godine 1205. hrvatsko-ugarski kralj Andrija II poziva crkveni red cistercita na područje današnje Banovine
Oni za svoje sjedište izabiru Topusko, a do 1282. tu su izgrađeni samostan i velika gotička crkva Blažene Djevice Marije, jedna od najvećih toga doba. Dolaskom Osmanlija u 15.stoljeću i odlaskom cistercita, opatija počinje propadati, a početkom 19.stoljeća građevinski materijal se koristi za izgradnju toplica.
Danas se u lijepom parku nazvanom Opatovina mogu vidjeti tek ostaci velikog portala (23 m).
Mada se govori o bogatim profilacijama i lijepo klesanom kamenu, na portalu je to teško vidljivo, budući da mu se jedva može prići zbog metalne konstrukcije koja ga obavija(već se dugo čekaju neka bolja vremena za obnovu).
Prestankom opasnosti od Osmanlija raste zanimanje za razvoj lječilišta i ono postaje među najpopularnijim u Austro- Ugarskoj.
Zahvaljujući reumatskim smetnjama Sofije, supruge bana Josipa Jelačića, oni ovdje često borave, a banica se vrlo uspješno oporavlja zahvaljujući bistrim kupkama na lokalitetu Spiegelbad (spominje se Sofijina kada iz koje je izliječena ustala kako bi plesala na balu 1853.).
Danas više nema ni Sofijine kade, ni banske palače, a niti kompleksa podignutog oko blatnih kupki. Nasuprot ulaza u Blatne kupke stajala je lječilišna restauracija, krasno zadnje i svojevrsna zadužbina bana Jelačića.
U toj zgradi je 8. i 9. svibnju 1944. održano Treće zasjedanje ZAVNOH-a (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske) tada proglašeno najvišim organom vlasti demokratske Hrvatske (već u lipnju iste godine u Topuskom je održan Prvi kongres kulturnih radnika).
Zgrada je obnovljena 1984., ali onda je porušena u Domovinskom ratu ( kao i neke druge). Na mjestima nekadašnjih zdanja danas stoje table s opisima, u zgradi lječilišta mogu se vidjeti stare fotografije, ali kolektivno sjećanje polako blijedi (nitko od prolaznika nije znao o čemu govorim pri spomenu „špiglbada“!).
Dakako, teško je nadoknaditi razrušene zgrade, ali bi se ipak konačno mogao urediti portal i slikovitije obilježiti mjesta nekada važna za izgled i život Toplica /Topuskog.
Fotografije Anđelka Felja, Mirko Janković
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
