„Kad se male ruke slože…“

Tvrdnja da je umjetničko stvaralaštvo samotan i samozatajan čin nije baš uvijek posve točna, osobito ne kada se radi o glazbenicima, glumcima, plesačima odnosno izvođačima.

Njima je itekako dobro došao susret s publikom, podjednako onom „poznatom“ (kolegama na matičnom studiju) kao i onom drugom, neočekivanom, na otvorenom javnom nastupu.

Zato valja pozdraviti svaku inicijativu u sklopu koje mladi izvođači imaju priliku „vježbati“ javni nastup, bilo da se radi o suradnjama među umjetničkim akademijama u vlastitoj sredini ili prošireno.

Iako je možda glamuroznije nastupati u kazališnoj dvorani, nova zgrada zagrebačke Muzičke akademije s vlastitom koncertnom dvoranom („Blagoje Bersa“) omogućuje mladim glazbenicima učestale nastupe, što su iskoristili u projektu pod nazivom: „Gustav Mahler – Iz čudesnog dječakovog roga“ (šest izvedbi od 8.-15.2.2019.).

Pod nazivom „Dječakov čarobni rog: stare njemačke pjesme“ 1805. prvi put je objavljena knjiga pjesama, za kojom je posegnuo skladatelj Gustav Mahler (1860.-1911.) da bi na odabrane stihove skladao glazbu (s prekidima od 1888.- 1901.).

Poznati skladatelj i cijenjeni dirigent brojnih opernih djela u različitim opernim kućama, Mahler je napisao deset simfonija i nekoliko ciklusa pjesama, ali niti jednu operu (samo još jedna neobičnost u njegovom burnom i kompliciranom životu).

mahler1-2

Prema riječima inicijatora suradnje između Hochschule der Kuenste Bern i Muzičke akademije Zagreb ( uz ALU i ADU) Mathiasa Behrendsa, opernog redatelja i pročelnika odsjeka Švicarskog opernog studija pri bernskom Sveučilištu umjetnosti, upravo je svojevrsna sceničnost Mahlerovog „Wunderhorna“ (18 scena za glas i komorni ansambl) bila povodom postavljanju ovog djela na pozornicu (Bern,3.6.2018., Zagreb, 8.2.2019.):
„Ovi tekstovi čija zahtjevna jednostavnost i na određen način bez vanjskih utjecaja i nepodređenosti umjetničkim idealima, trajno su ga (Mahlera op.) zaokupljali i inspirirali.

Za nas je ovdje zanimljivo da imamo kozmos različitih pjesama i scena pjesama u kojima svaka od njih predstavlja jedinstvenu cjelinu i vlastiti svijet.
Tako u ovom projektu slijedi minijatura za minijaturom.“

Behrends je osmislio slijed od 18 scena , dok ih je skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk priredio za pjevače i 11 instrumentalista.

Sve uloge u pojedinoj sceni imaju po nekoliko izvođača, a oni se, kao i dirigenti, mijenjaju ovisno o izvedbi.

Da je redatelj odlučio „kaliti“ pjevače, pokazuju scene u kojima pjevaju ležeći, hodaju bosi po dvorani i slično , a nesumnjivo će vremenom poraditi i na glumačkoj ekspresivnosti (ipak je čak 11 pjevača s 2. i 3. godine pjevanja).

Osim izuzetno lijepih glasova, sve pjevače resi svježina (očekivano), naglašena predanost i visoka razina interpretacije.

Vjerujem da su svi u dvorani, poput mene, doista uživali u prelijepoj glazbi izvođenoj s velikim entuzijazmom.

Jedino što mogu učiniti za one koje ćemo vjerojatno ubuduće imati prilike gledati i slušati u kazališnoj zgradi u susjedstvu MA, jest da ih nabrojim (9.2.2019., 17.00):
Kontratenor Marko Antolković
Soprani: Mia Gazdović, Nikolina Hrkać, Tena Lončarević, Ivana Miletić, Maja Sremec, Melis Vlahović, Patricia Žudetić
Mezzosoprani: Rafaela Čanžar, Lucija Ercegovac, Emilia Rukavina, Tjaša Zdanič
Baritoni: Marin Čargo, Jurica Jurasić Kapun; dirigent Corrado Valvo.

I za kraj još nekoliko Behrendsovih riječi, kojima opisuje likove u Mahlerovom ciklusu, ali bi se mogle primijeniti na ove mlade, darovite pjevače( i dakako, svirače):

„Oni nisu junaci, nisu velike figure, niti bogovi, niti smiješni likovi već ljudi iz svakodnevnog života koji moraju gristi svoj put kroz ovu malu stazu koju barem želite dosegnuti i proći. Oni su ti koji moraju izdržati život u samoći.“

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button