Lourdes je grad smješten na jugozapadu Francuske u podnožju Pirineja. Prije Gospinog ukazanja Lourdes je bio mali trgovački grad. Nakon ukazanja Blažene Djevice Marije djevojčici Bernardici Soubirous (Lourdes, 07.siječnja 1844. – Nevers, 16.travnja 1879) , Lourdes se razvio u ogromno turističko odredište kao Marijansko svetište. Svaki dan se slave svečane sv. Mise, procesija s Presvetim Sakramentom i noćna sa svijećama, molitve i blagoslovi bolesnika, kupanja u lurdskoj vodi, križni put i tihe i pobožne molitve pojedinih hodočasnika ispred Špilje ukazanja. Danas Lourdes ima oko 17 000 stanovnika, drugi je grad u Francuskoj po broju hotela, odmah iza Pariza, sa 270 hotela pa može prihvatiti i do 5 000 000 hodočasnika i turista.
Djevojčici Bernardici Soubirous
Pravo ime joj je Marie-Bernade Soubirous. Bila je najstarije dijete mlinara Françoisa Soubirousa i pralje Louiser, rođena Casterot. Ambijent mlina Boly u kojem je rođena Bernardica 7. siječnja 1844. obilježio je njeno rano djetinjstvo, no u Lurdu su se izmjenjivale teške okolnosti. Epidemije kolere 1855, zatim 1856. glad. Nedaće su dovele obitelj u velike poteškoće, a oca djevojčice u zatvor, a zatim i gubitak obiteljskog mlina zbog nepodmirenih dugova i novih modernih mlinova s bržim i modernijim pogonom s kojima se nije mogao mjeriti. Nove nedaće obiteljski su dijelili u mjesnoj tamnici koja im postade dom uz molitvu, ljubavi i razumijevanje. Budući da je bila najstarije dijete u obitelji, nije išla u školu te je zbog toga bila nepismena.
11.veljače 1858. Bernardica je pošla u šumu skupljati drva za ogrjev, zajedno sa svojom sestrom Tionette i drugom dijecom. Blizu rijeke Gave, kod špilje Massabielle, Bernardica je imala prvo ukazanje. O tome je ona rekla:
“Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave brati drva s dvije djevojčice, kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, a na svakoj je nozi imala žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica.”
Nakon nedjeljne mise 14.veljače, Bernardica je imala i drugo ukazanje. Za vrijeme trećega ukazanja 18.veljače Gospa je prvi put progovorila te joj rekla da dolazi u špilju sljedećih petnaest dana. „Tih mi je petnaest dana otkrila i one tri tajne, i zabranila mi da ih ikome kazujem, što sam dosad vjerno poslušala“.
Za vrijeme devetoga ukazanja 25. veljače Gospa joj je naredila da otkopa malo zemlje u špilji gdje se nalazio izvor. Na izvoru se pojavljivao sve veći mlaz vode, a nekoliko čudesnih ozdravljenja dogodilo se već tijekom ukazanja.
Msgr. Dominik Peyramale (1834.-1877.), župnik Lourda, nije vjerovao u Bernardičinu priču, ali joj je ipak rekao neka pita tu nepoznatu Gospođu kako joj je ime.
«Bijela se Gospođa» opet ukazala Bernardici na blagdan Blagovijesti 25. ožujka, a ona ju je tada upitala za ime. Začuo se odgovor: »Ja sam Bezgrješno Začeće.» Djevojka je otišla župniku i kazala mu što je rekla Gospođa. Kad je župnik zapitao Bernardicu, kakvo je to ime i što to znači, ona mu je odgovorila da ne zna, ali je ponovno ponovila što je jasno čula. Župnik je bilo čudno kako to da seoska djevojka zna točno izgovoriti izraz «Bezgrješno Začeće», a ne zna što to znači. Župnik je, naime, dobro znao da je baš samo četiri godine prije, na blagdan Bezgrješnoga Začeća Bl. Dj. Marije 8. prosinca 1854. papa Pio IX. proglasio dogmom katoličke vjere istinu da je Blažena Djevica Marija začeta bez istočnoga grijeha. Crkvenim istražiteljima je bilo jasno da neuka i nepismena mlinarova kći Bernardica nije sama mogla izmisliti niti razumjeti važnost imena koje joj je draga “Gospođa” rekla u viđenju.
Posljednje, osamnaesto ukazanje imala je na blagdan Gospe Karmelske 16. srpnja.. Prije posljednjega ukazanja špilju je zaštitila lokalna vlada, a Bernardica je klečala izvan ograde pokraj rijeke i tada je vidjela Gospu koja je izgledala ljepše no ikada prije.
Životni put nakon ukazanja
Dana 15. srpnja 1860. Bernardica odlazi u lurdsko sirotište, koje su držale Sestre iz Neversa, gdje se obrazovala i naučila pisati. Iste godine primila je Svetu krizmu. Dana o4. srpnja 1866. Bernardica napušta sirotište te ulazi unovicijat zajednice Sestara de Nevers. Prvo zavjetovanje polaže 25. listopada 1866. i dvanaest godina ostaje u samostanu.
Kad su joj pričali o ozdravljenjima po zagovoru Gospe Lurdske, ona je uvjerljivo govorila da ta čudesa nisu za nju nego za druge. Bog je nju odredio za patnju da bi se grješnici obratili. Čini se da je u tome tajna koju je Gospa povjerila samo njoj.
Zbog posljedica astme iz mladosti, umire 16.travnja 1879. u dobi od 35 godina dok je molila krunicu. Nakon smrti Bog je malu Bernardicu na njezin zagovor proslavio čudesnim ozdravljenjima. Bila je pokopana u kapeli svetog Josipa usred samostanskog vrta u Neversu.
Trideset godina nakon njezine smrti, kada su povodom postupka za njezino proglašenje blaženom otvorili njezin grob, njezino su tijelo našli bez i najmanjeg traga trulosti, dok su se povoji, u koje je bilo zamotano njezino tijelo, raspali, a križ zahrđao. Onako kako je tada ležala, blažena Bernardica Soubirous danas počiva u jednom lijesu obrubljenom zlatom i kristalom u samostanskoj kapeli u Neversu, u svom crnom redovničkom odijelu, pognute glave i raširenih ruku iznad srca. Tu mogu hodočasnici i nakon više od sto godina od smrti, promatrati Bernardicu koja djeluje kao da spava.
Bazilika u Lourdesu
Bazilika u Lourdesu sagrađena je na kamenu Massabielle. Godine 1873. g. veliko nacionalno francusko svetište je inaugurirano. Tri godine kasnije bazilika je posvećena i kip je svečano okrunjen. Godine 1883. postavljen je kamen temeljac i druge crkve, jer prva nije bila dovoljno velika. Sagrađena je u podnožju bazilike i posvečena je 1901.g., a nazvana je Crkva Krunice. Papa Lav XIII osnovao je poseban ured i misu u znak proslave ukazanja. Gospin kip prema Bernardičinu opisu postavljen je u špilju 4. travnja 1864. godine, a izradio ga je lionski kipar Josip Fabish. Godine 1907 . Pio X. proširio je proslavu na cijelu Crkvu i sada se Blagdan Gospe Lurdske slavi se u cijelomu svijetu 11. veljače, na dan prvoga ukazanja. Sluga Božji papa Ivan Pavao II. proglasio je taj blagdan «Danom bolesnika».
Izdvojeno:
> Zanimljivo je da je 1996. otkriveno mjesto u temeljima zvonika gdje su položene zastave hodočasnika. Među tim zastavama prvih godina nalazi se zastava iz Kine koja predstavlja Gospu kako blagoslivlja kineske mandarine – junake, kao i ona Iz Egipta koja predstavlja bijeg sv. Obitelji u Egipat. U oba slučaja radi se u prvih dvadesetak godina ukazanja i hodočašćaAutor: Ivica Bota
Fotografije: Christine und Hagen Graf, chiefmoamba, Stephen Colebourne, stibou5
