Vrijeme je da razmislimo. Kada jednom dosegnemo trećinu ukupnog broja knjiga koje je uopće moguće pročitati u svojem životu, zapitamo se jesu li one pročitane zaista bile vrijedne bavljenja njima.
Mnogi svoje dnevnike čitanja vode on-line otkako postoji web-stranica Goodreads
Kada pročitate svoju tisućitu knjigu, o tome vas neće obavijestiti ova stranica sa najvećom bazom književnih recenzija. Neće vam se u profilu pojaviti zlatna zvjezdica. U najboljem slučaju možete zapljeskati sebi jer ste konačno postigli cilj.
Dugo očekivani trenutak je stigao. Trebalo je četiri godine odbrojavati dane i u slatkom iščekivanju marljivo održavati svoj Goodreads račun. Četverogodišnji angažman i puna dva popodneva za postavljanje svake od djetinjstva pročitane knjige na server.
Sa kojom Lažeš-Melitom i Vjetropirkom Evom više ili manje, prva milja je tu. Pretpostavimo li da ćemo živjeti do devedesete, a izuzmemo li nasljednu sklonost i anamnezu, pročitat ćemo samo ili jedva tri tisuće knjiga.
Tomu u prilog ne ide činjenica da nam se mnoge od dosad pročitanih nisu svidjele
Tristotinjak naslova otpada na klasike koje smo trebali pročitati ili nam se tako barem činilo. – Ne propusti, pročitaj! – slušali smo o knjigama koje je dobro pročitati. Zato smo pročitali knjiga i knjiga koje nas nisu zanimale.
Pročitali smo knjige koje su bile zadane kao obvezna literatura i vjerojatno mnoge bestselere koji su se pokazali promašenima. Ljudi koji boluju od malignih bolesti u jednom trenutku pročitaju svoju zadnju knjigu i njome završe niz od posljednje pročitanih.
Ostaju one koje nikada neće biti pročitane. U bujici postojećih naslova nisu svi vrijedni našeg vremena. Neki su vrijedni čitanja. I eto nas. Suočeni smo sa sljedećom računicom – limitiran broj knjiga u jednom, pretpostavimo neprekinutom, životnom vijeku.
Limitiran kao radno vrijeme kvartovskog dućana. Minutu do zatvaranja ostajemo ispred. Blagajnica broji novce i odmahuje rukom. Stojimo tamo kao travestija. U ponovnom osjećaju promašenosti. Loš tajming. Više sreće drugi put.
U kojem je trenutku potrebno podvući crtu?
Život je kratak, a knjige su debele. Ne zaslužuju sve mjesto među teoretskih tri tisuće.
Bez dlake na jeziku, život je prekratak za knjige o psima i ljudima. Prekratak je za voditeljsko-spisateljsku nadobudnost bez pokrića, čak i uz kavu i čokoladu.
Nije dovoljno dug za biografiju Madonne, tisuće stranica Martinovog serijala, za ponovnu šansu Djevojkama koje će tek sjajiti i neke nove Nijanse sive.
Krleža je elitistički ‘težak’. Naravno, u odnosu na beskrajnu i otupljujuću jednostavnost knjiga o samopomoći. Ili jednu masovnu ljubav prema Alkemičaru, u kojoj ipak, dozvolite, nismo svi uspjeli zavoljeti Coelha.
Preostalim dvjema tisućama bolje je da nas oduševe – napravit ćemo mjesta samo za dobre
Škotski ili skandinavski krimić, Denise Mine, Iana Rankina i Joa Nesboa. Možda bi bilo pametnije da smo sa maturalnog putovanja umjesto majice sa printom lista kanabisa donijeli Tommyja Wieringu.
Trebali smo nakon Sto godina samoće nastaviti čitati Marqueza jer je dobar, a ne zato što je mrtav.
Čuveni sadćudatekaram Bate Živojinovića u Grlićevim Raljama života, dokaz je da su i Štefica Cvek, i Dubravka Ugrešić bile dostojan balkanski pandan plavušama Candace Bushnell (Sex and the City) i Amandi Brown (Legally Blonde). Donesimo odluku.
Posvetimo se autorima u kojima pasionirano uživamo. Obožavamo njihove tečne, baršunato meke zavijutke misli. Sudjelujemo dok se tekstna ploha pretvara u nezaboravne slike.
Stilski lijep Drugi poljubac Gite Danon, koncentrat je kao rahatlokum. Ljepota jezika Bijelog zamka i Zovem se Crvena Orhana Pamuka više će nego piercing obogatiti naš.
Ponekad čitamo kompulzivno i polusvjesno. Tri, četiri, pet sadržaja istovremeno. Pojedine knjige čitamo polako, po stranicu dnevno. Drugima se uvijek vraćamo u ponovljenom čitanju.
Ukratko, naše je pravo od knjige zahtijevati više i tražiti maksimalno zadovoljstvo. Vrijeme istječe, a dvije tisuće je u odbrojavanju.
Jesu li to prevelika, dickensovska očekivanja? Razmislite dvaput prije nego posegnete za knjigom. Došla su okrutna vremena za knjige koje vrijedi pročitati prije kraja.
Preuzeto s portala Čitaj me
