Na omotnici hrvatskog izdanja romana „Stoner“ američkog književnika Johna Williamsa (1922.-1994.) stoji citat iz „The New Yorkera“:“Najveći američki roman za koji nikada niste čuli“.
Takvi citati u meni bude nelagodu, no kako je ovaj roman na hrvatski jezik prevela izvanredna Patricija Vodopija, a objavio nakladnik u kojeg imam veliko povjerenje („Fraktura“ , Zaprešić), savladala sam prvobitnu odbojnost, posegnula za romanom i – nisam se pokajala. Glavni junak romana objavljenog 1965., William Stoner, predstavlja čovjeka koji traga za ispunjenjem, čuvajući se moralnog pokleknuća.
Kao farmerski dječak odlazi na Poljoprivredni fakultet, no susret sa Shakespearovim sonetom i ekstravagantnim predavačem Archerom Sloaneom odvodi ga u svijet književnosti i svijet poučavanja. Tada spoznaje da je to njegova sudbina, mada ga je zaskočila. Nije bio spreman niti za sudbonosni susret s djevojkom,ali je odmah prepoznao da s njom želi osnovati obitelj. Za razliku od sreće koju je osjećao u poslu, obiteljski se život izjalovio – njegova mu je žena u svemu odmagala, narušavajući čak i skladan odnos koji je imao s kćeri. I naravno da je našao srodnu žensku dušu izvan kuće – mladu nastavnicu koju je ljubio i s kojom je mogao razgovarati o književnosti. Njihov se život sastojao od „pohote i učenja“. Principjelnost u poslu stajala ga je sukoba s nadređenima i njegov naoko miran život odjednom se urušava. Stoner nije epski junak, ali se bori časno za ono što mu prema njegovom mišljenju pripada – komadić zadovoljstva u radu koji voli, kutak mira s osobom koju voli.
Roman „Stoner“ pisan je finim starinskim načinom, bez jezičnih ekstravagancija i nepotrebnih zastranjivanja. Lik glavnog protagonista vrlo je jasno ocrtan na samom početku i njegovi su postupci dosljedni i očekivani. On gradi svoj život na „normalan“ način , s upornošću i privrženošću onome čemu teži. Ovaj roman odlikuje ono što je svojedobno predavač na Odjelu komparativne književnosti, profesor Milivoj Solar navodio kao najbolju odliku romana – želja da saznamo što će dalje biti. Ta je želja u ovom slučaju najviše vezana uz Stonera, čovjeka čija mirnoća, trezvenost, postojanost i pristojnost izazivaju divljenje. Zbog toga što te osobine u svakodnevici tako rijetko susrećemo, mi navijamo za njega, u nadi da će uspjeti barem djelomice ostvariti svoje snove. Ako uspije njemu (makar u romanu) , možda će i nama (barem malo u životu).
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
