Arheološki lokalitet Aihole nalazi se na sjeveru indijske države Karnatake, vrlo blizu hramskom kompleksu Pattadakala (oko 10 km) odnosno gradu Badamiju (oko 35 km).
Dio svjetske kulturne baštine, aiholski hramski kompleks broji više od stotinjak hramova različitih veličina i konstrukcija, uglavnom nastalih za vrijeme dinastije Chalukya u razdoblju od 4. do 12.stoljeća. U najvećem broju to su hinduistički odnosno džainistički hramovi (tek poneki budistički), ali zbog raznolikosti, te prvih samostojećih (za razliku od jamskih) hramova, ovo je područje, prema riječima lokalnog vodiča, mjesto kamo studenti dolaze proučavati hramsku arhitekturu.
Još relativno nedavno u napuštenim hramovima stanovale su brojne obitelji, pa se nerijetko mogu naći „zapisi“ koji ne pripadaju posvećenom tlu (autori su „bad people“). Među najupečatljivijim su hramovi Lad Khan ( 5.stoljeće, jedan od najstarijih hinduističkih hramova, posvećen Šivi ) i Durga (7./8. stoljeće, posvećen Šivi ili Višni).
Nerijetko u „Šivinim“ hramovima nalazimo skulpturu Nandija (bik na kojem jaše Šiva) i lingam (linga) , valjkastu vertikalnu skulpturu koja simbolozira Šivinu energiju i moć (nedvojbena je asocijacija na falički simbol) , najčešće izrađen od kamena (ali može biti metalan ili glinen). Lingam obično stoji na ovalnoj posudi (yoni – ženski simbol, božica Durga, Šivina družica) i sve je smješteno u posljednoj , najmanjoj i najtamnijoj hramskoj dvorani. Ovalna posuda ima rubni kanal s malim ljevkom, pa kada se cijela struktura polijeva vodom, stvara se poseban (nazovimo ga uvjetno tantričkim) ugođaj, kako je vrlo šarmantno komentirala jedna iskusna posjetiteljica : „Calm and cool“.
Hram Durga nije posvećen istoimenoj božici, nego mu ime dolazi od pojma tvrđava, budući da je vjerojatno nekada bio dio fortifikacije. Ono što ovaj hram izdvaja od svih, ne samo u Aiholeu nego i šire, jest njegov pokriven kružni hodnik na stražnjem dijelu (gajaprasta) kojim se može prolaziti (parikrama). Između donjeg zida i krova postavljeni su ukrašeni stupovi, a izmjena crveno-smeđih kvadratnih stupova i plavog neba čini posebnu vizualnu senzaciju.
Budući da su Indijci odrastali s pričama koje su prikazane u brojnim (pa i u ovom) hramovima, njima prolaz ovim prekrasnim kružnim hodnikom govori puno više, nego nama, koji ovdje pronalazimo sličnosti s apsidama kršćanskih sakralnih zdanja. Dolazak u Aihole u smiraj dana još jednom potvrđuje drevnu istinu– ljepota govori uvijek istim jezikom! A svi oni koji taj jezik razumiju, slobodno mogu, poput šahista, reći : „Gens una sumus“ (lat., „Mi smo jedan narod“).
Fotografije: Boris Živko
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
