Zbirka pripovjetki pod nazivom „Noć mrtvih živaca“ (Algoritam, 2009.), kojom se mladi hrvatski književnik Franjo Janeš (1982.) predstavio znatiželjnoj čitalačkoj publici, odmah je „zazvonila“ poznato, budući da se poigravala naslovom poznatog filma o zombijima „Noć živih mrtvaca“( George A. Romero, 1968.).
Ta Janešova sklonost „izvrtanju“ poznatih ili barem prihvaćenih sklopova postala je i ostala njegov zaštitni znak, izazivajući veselje kod čitatelja. Knjiga u kojoj kroz deset pripovjedaka autor priča pomalo konfuzno, nerijetko hermetički i prilično neprohodno, više je plijenila zanimljivim stilom i posebnim humorom, nego pričom.
Nakon kraćih formi, Janeš ubrzo piše svoj prvi roman „Formula za kaos“ (Algoritam, 2011.) u kojem se na znanstveno-fantastični način bavi fizičarom koji može izračunati datum nečije smrti. Radnja se zbiva u ludnici, u skloništu za beskućnike , u luksuznim stanovima; pojavljuju se najrazličitiji likovi (među ostalima i Ignac Fuchs), spominje se vlasnik Gigamarketa – uglavnom pravi galimatijaš u pozitivnom smislu upotrebe te riječi.
Janeš si daje oduška u opisima, uživa u zbrci i tjera čitatelja da se vraća na prethodne stranice. Ono što odlikuje ovaj roman jest daleko bolja prohodnost kroz događaje (nezamjenjivi urednik Kruno Lokotar), te ono što resi Janešov književni način- duhovitost i dovitljive jezične konstrukcije.
„Čerupanje feniksa“ (Algoritam, 2013.) sljedeći je Janešov roman koji smješta potkraj 8.stoljeća (izbjegavši, ali jasno naznačivši već ofucanu frazu „od stoljeća sedmog“), u doba seobe i pokrštavanja naroda na „ovim“ prostorima. Osim animoziteta među različitim plemenima, naglašen je i najpoznatiji sukob u povijesti čovječanstva – između pječki i kurconosaca.
Kako se radi povjesnom akcijskom romanu, ima puno jurnjave i borbe, a jedina je konstanta „glupost, okrutnost i patnja“. Rečenice su najčešće u imperfektu, glagolskom vremenu kojim danas gotovo nitko više ne govori, pa takav način daje „autentičnost“ davnine.U potrazi za konačnim mirom, autor jedinu mogućnost prepoznaje u „vodi zaborava“- svojom pameću ljudi se nikada neće odlučiti za suradnju, jer će se uvijek pronaći neki razlog za neprijateljstvo.
Janešov „historijski“ roman obiluje konstrukcijama koje se doimlju autentičnima, ali vrlo dobro znamo da arhive svih epoha vrve falsifikatima. U odnosu na prethodne dvije knjige, roman „Čerupanje feniksa“ je daleko bolje organiziran , razumljiv i čitak, uz već toliko puta naglašenu autorovu duhovitost , preko koje prepoznajemo ne samo njegovu dovitljivost već i načitanost.
Omiljenu rečenicu kojom se pokušava opravdati kriza, ali i naznačiti nečiji odlazak u onostrano „Svjetlo na kraju tunela“ poslužila je Franji Janešu kao poticaj za naslov najnovijeg romana: „Tunel na kraju svjetla“ (Fraktura, 2016.).
Koliko god sam u prethodnim Janešovim knjigama uživala u stilu, duhovitim rečeničnim preokertima i humorističnim napomenama, ovo je njegova prva knjiga koju sam zaklopila apsolutno zadovoljna. Podijeljen u četiri cjeline ( „Nešto je trulo“, „O svinjama i ljudima“, „Društvo mrtvog pjesnika“, „Mačka u vreći“) , ovaj je roman smješten „tu i sada“ (Zagreb, 2014.) i prati skupinu učenika/ca (2b, IV gimnazija) u njihovoj, koji puta ne baš uobičajenoj svakodnevici.
Počinje samoubojstvom ili ubojstvom 16-godišnjeg momka Vilija ,kojeg susjedi pronalaze na pločniku ispred 11-to katnog nebodera. U potrazi za objašnjenjem Vilijeve smrti (posebice kada počinje svoje kolege poticati da istraže njegovu smrt), upoznajemo „galeriju“ njegovih kolega, pratimo Katarinin nestanak, pojavu maloljetne prostitucije i rasparčavanje droge, blagonaklone policajce i brutalne manijake, netrpeljivost prema homoseksualcima i svećenički utjecaj….
Janeš piše suvislo, šarmantno i britko, smještajući radnju u zadani urbani prostor ujedno nudeći moguća i razumna rješenja. Njegovi su likovi živi i punokrvni (ako dobije batina, znat ćemo zašto), smisao za komično i dalje je snažno istaknut, a jezik svjež i zabvan, ntii najmanje trivijalan. A uzrok Vilijeve smrti poptpuno logičan i – neočekivan.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
