Malo tu malo tamo

Postoje neka mjesta na čiji spomen imena svi uvijek pomisle na isto…..

U zemljama poznatima po proizvodnji vina, nije dovoljno posjedovati dobro i praktično uređen podrum, već se nastoji izgraditi lijepo arhitektonsko zdanje.

Smijuljenje na spomen imena crnog vina „Kitokret“ iz Sontakijeve vinarije u Kutjevu pokazuje da su mnogi svjesni o čemu se tu radi – o vinu koje daje erotski poticaj ali i moć izvršenja.

Svojedobno sam zapitala vrlo aktivnu mladu putnicu, zašto putuje isključivo po dalekim krajevima i zanemaruje bliže destinacije.

Turistička ponuda naslovljena „Putovima Frankopana“ obuhvaća gradove, dvorce i kaštele na otoku Krku, Vinodolu i Gorskom kotara u posjedima čuvene obitelji Frankopan.

Zacijelo ne postoji nitko tko se bavi humorističkom književnošću ili naprosto prikuplja dosjetke i viceve, a da nije naišao na ime Nasrudin hodže (ili neku od varijanata imena).

Koliko god razmišljala o naslovu teksta posvećenog izvrsnoj izložbi igračaka iz ostavštine povjesničara umjetnosti Tihomila Stahuljaka

U prelijepoj bivšoj Guvernerovoj palači u Rijeci, današnjem Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja (PPMHP) postavljena je (22.9.2018. – 4.2.2019.) izuzetno zanimljiva i duhovita izložba pod nazivom „Rigojanči – ljubav kao slatko nadahnuće“

Sjećanje je krhka pojava, a vremeplov nepouzdano vozilo. To postaje uočljivije u uvjetima koje su ljudi osobno proživljavali, ali kada su se ti uvjeti promijenili, sve se potisnulo u zaborav.

Hrvatski književnik August Šenoa (1838.-1881.) pripada među najveća imena domaće književne baštine i mada je stvarao u 19.stoljeću, njegove romane i povjestice i danas čitamo kao aktualno štivo

U kulinarskoj šetnji Mariborom krenula sam od ribnjaka u Gradskom parku kroz ulice i trgove stare gradske jezgre do obale Drave , te sam tako prehodala neke zamišljene granice povijesnog Maribora između padina zasađenih vinogradima i dravske obale na kojoj se nalazi najstarija vinova loza na svijetu.

U svojoj Kulinarskoj šetnji Mariborom, koja je počela u gostionici “Kod tri ribnjaka“ i nastavila se malo zaobilazno kroz Cafovu ulicu, željna povijesti i još uvijek voljna jesti, zastala sam u gostionici „Maribor“