Sakupljač zvijezda

Začahureni u svojoj samodovoljnosti, nasljednici europske antičke civilizacije uvijek se silno iznenade kada shvate da je u nekim drugim, „divljim“ predjelima svijeta cvjetala umjetnost i znanost na jednako visokoj, ako ne i višoj razini.

Nimalo ne iznenađuje da su stoljećima usporedno egzistirali osvajački pohodi grabežljivih nomadskih hordi i profinjeni životi urbanih sredina.

Jedan od najvećih ratnika i vladara, utemeljitelj carstva Timurida bio je Timur/Tamerlane, znan i kao hromi Timur (1336.-1405.) koji je gospodario ogromnim teritorijem u razdoblju od 1370.-1405.

Njegovu je osvajačku politiko nastavio sin Shahrukh (1377.-144.; vladao je od 1405.-1447.) izabravši za svoje sjedište grad Herat umjesto Samarkanda, kojeg je prepustio sinu punog imena Mirza Muhammad Taraghay bin Shahrukh (1394.-1449.), vladaru Transoxiane (obuhvaća prostor između rijeka Amu Darye i Syr Darye, odnosno današnjih država Uzbekistana, Tadžikstana i Kazahstana).

ulkip-1

Spomenuti Mirza, Timurov unuk, više je bio sklon nauci, posebno matematici (trigonometriji) i astronomiji negoli ratovanju i vladanju.

Suvremenu astronomiju silno je zadužio svojim katalogom u kojem je vrlo precizno zapisao položaj 1018 zvijezda (1437.).

Njegovo skraćeno ime točnije nadimak glasi Ulugh beg odnosno Ulugbek (Veliki vladar), a njegov se katalog smatra najvažnijom „zvjezdanom “ knjigom u razdoblju između Ptolomeja (100.-170.),čije je podatke svojim mjerenjima temeljito ispravio, i Tycha Brahe (1546.-1601.).

ulizvana

Mirzo Ulugbek je bio izvrsno obrazovan, govorio je pet jezika i posjedovao zavidno matematičko i astronomsko znanje, pa je poput pravog prosvjetitelja u Samarkandu sagradio medresu (1417.-1420.), a potom i veliki opservatorij (1424.-1429.), okupivši brojne znanstvenike.

Ulugbek nije prvi graditelj opservatorija u islamskom svijetu, ali je njegov sekstant bio najveći do tada (postoje različiti podaci koji govore o polumjeru od 36 m do 40 m).

ulopserv-1

Prema nekim pokazateljima, opservatorij u Samarkandu bio je inspiriran ostacima opservatorija sagrađenog 1272.u Maraghehi (Iran), dok se njegov uzidani sekstant „oslanjao“ na onaj iz Raya (danas četvrt Teherana,Iran ) koji je 994.sagradio Abu- Mahmud al Khujandi (940.-1000.) nazvavši ga prema svojem vladaru Fakhr al Dawlu, Fakhri sekstant (ime koje se koristi i za Ulugbekov).

Veličina očuvanog djela Ulugbekovog sekstanta (zahvaljujući tome što je bio pod zemljom) daje naslutiti da je opservatorij bio veliko trokatno zdanje.

ulmakpresjek

Izmjereni podaci položaja nebeskih tijela čine vrlo mala odstupanja u odnosu na mjerenja suvremenim instrumentima, što upućuje na činjenicu da se radilo o znalačkoj gradnji i vrhunskom učenjaku.

Nakon očeve smrti 1447.Ulugbek dolazi na vlast i sukobljava se sa svojim sinom (Abdal Latif Mirza, 1420.-1450.) koji ga ubija za vrijeme molitve.

Iako je jasno da se radilo o borbi za vlast, prema legendi, za taj čin postoji opravdanje u Ulugbekovom proučavanju zvijezda odnosno „petljanju“ u Božje poslove, pa je ubojstvo čin Božje kazne!

ulmaketa

Opservatorij je temeljito razrušen (navodno iz vjerskih razloga), a do prvih spoznaja o postojanju ovog veličanstvenog zdanja dolazi ruski arheolog Vasilij Vjatkin tek godine 1908.

Iskopavanjem pronalazi temelje zgrade i podzemni dio sekstanta, čiji ostaci svojim dimenzijama još uvijek izazivaju strahopoštovanje.

Danas je na ulazu u kompleks postavljena Ulugbekova sjedeća figura, dok su u nevelikom muzeju prikazani modeli opservatorija i poneki originalni arhitektonski dio.

ulops stari

Ushit pri pogledu na ostatke ovog zdanje i poštovanje koje gajim prema ovom izuzetnom astronomu nalazim u pjesmi Antuna Branka Šimića „Opomena“, koju je Ulugbek, ne sluteći, živio cijelim svojim bićem:

„Čovječe pazi/ da ne ideš malen/ ispod zvijezda!
Pusti/da cijelog tebe prođe/ blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ/kad se budeš zadnjim pogledima/rastajao od zvijezda!
Na svom koncu/mjesto u prah/pređi sav u zvijezde!“

Fotografije Špela Karo, Gorazd Bernard

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti