Na proteklom festivalu ružičastih vina, Pink Day Zagreb, glavna je gošća bila američka vinska novinarka, autorica i producentica Katherine Cole.
Napisala je čak pet knjiga o vinu od kojih je jedna, „Rosé All Day“, pokrenula svojevrsnu svjetsku ružičastu revoluciju i pomogla rosé vinima na putu do statusa kakav uživaju danas.
Osim što je rosé sada jedna od prodajno najbrže rastućih kategorija vina, ono se sve više cijeni; odležava i njeguje, sve je suhlje i kvalitetnije.
Katherine Cole je u Hrvatsku stigla na poziv Sanje Muzaferije, osnivačice festivala i su-organizatorice, Zrinke Jelić-Belinić, a uz pomoć HTZ-a, i na manifestaciji je održala upečatljiv masterclass „All About Rosé“.
Činilo se, međutim, da je prava šteta ne iskoristiti priliku i ne omogućiti gošći iz Amerike da posjeti neku vinsku regiju Hrvatske.
Posljednjih godina Međimurje izrasta u jednu od naših vodećih vinskih destinacija. Zaokret se u tamošnjem vinarstvu dogodio kad su mlađe generacije vinara odbacile polusuha vina kao prepoznatljivi stil i počele proizvoditi modernija suha vina, ugodne svježine i aromatike.
To im je omogućilo proboj na tržišta osim lokalnog i donijelo prve zapaženije uspjehe.
Mnogi Zagrepčani tek odnedavno otkrivaju ovaj kraj kao vin(ar)ski dragulj, premda je od glavnog grada udaljen svega sat i pol vožnje.
Već pri prvom susretu oduševljavaju zeleni krajolici, uređen okoliš i fantastična vina, ponajprije od lokalne sorte pušipel, ali i vrhunski sauvignoni koji su ovdje pronašli idealan dom.
Mladi i vrlo uspješni vinar David Štampar, suvlasnik je Mađerkinog brega koji ljepotom doslovno obara s nogu a po mnogima je najljepši vinograd u Hrvatskoj. Na „bregu“ , Štampar s ekipom priređuje i posebne programe, pa tako, npr. već tri godine – Jazz u vinogradu – a ove godine u kolovozu u suradnji s prijateljskim festivalom iz Slovenije, Jazz Ravne.
Naravno, sve je obogaćeno vrhunskom gastronomskom ponudom koju osmišljava poznati chef, a nekadašnji kandidat Masterchefa – rođeni Međimurac Marko Palfi.
Sve za posjetitelje uključuje i „lov na tartufe“, a tu je i poznati DJ Ozren Kanceljak, dok se u listopadu željno očekuje berba u kojoj mogu sudjelovati i posjetitelji.
Kako kaže Štamapr, svaki mjesec k njima na „breg“ dolazi neki poznati kuhar sa svojom pokretnom kuhinjom i priprema svoje specijalitete al fresco! Svakako – za svakoga ponešto.
Bilo kako bilo, kad je vinska turistička agencija „Hrvatska na čašu/Croatia by the Glass“ koju je osnovao vinski zaljubljenik i veliki znalac Tomislav Tuđen, s partnerom Juricom Andrijaševićem, dobila specijalan zadatak da upozna Cole s jednom našom vinskom regijom a u dogovoru s Pink Dayom, HTZ-om i TZ Međimurje, izbor je pao upravo na ovaj zanimljivi najsjeverniji dio „Lijepe naše“.
Plan je bio u dva dana upoznati vina i ljude koji stoje iza njih, ali i vidjeti znamenitosti Međimurja koje ne spadaju striktno u vinski svijet. S obzirom na mnogobrojne ljepote koje skriva ovaj kraj, nije bilo lako „strpati“ sve u dva dana, ali gdje ima volje ima i načina.
Prva stanica obilaska bila je obiteljska vinarija Dvanajščak-Kozol, u malom mjestu Lopatinec. Istini za volju, sve su vinarije ovdje male i obiteljske: dovoljno je reći da vinarija Dvanajščak-Kozol, sa svojih 11 hektara vinograda, spada među veće.
Iako ozlijeđene noge, Viktor se s gošćom popeo na terasu s koje puca spektakularan pogled na okolne vinograde, ali i na Alpe u daljini.
U takvom ambijentu vina su još i bolja. Najveći naglasak bio je naravno na pušipelu koji DK proizvodi u dvije verzije: Classic i Prestige. Classic je mlada, svježa varijanta, u kojoj se sortnost nazire kroz živahne kiseline i ugodne arome citrusa i bijelog cvijeća. Pušipel Prestige, pak, odležao je godinu dana u drvenim bačvama što ga je zaokružilo i dalo mu kompleksnost i dugovječnost, zadržavajući pritom svježinu kao glavnu karakteristiku.
Restoran Terbotz, u vlasništvu vinske obitelji Jakopić, bio je prigoda za upoznavanje s lokalnom kuhinjom. Međimurje je ponajprije poznato po specijalitetima kao što su meso z tiblice i jela od divljači, no Katherine Cole ne jede meso. Ipak, ponuda je srećom dovoljno bogata za svačije nepce pa se na jelovniku našao izvrsni smuđ iz obližnje rijeke Mure, a u podrumu restorana nalazi se jedna od ljepših kušaonica i vinskih prostorija koje uopće možete zamisliti.
Kroz nju je goste proveo osobno vlasnik, Branimir Jakopić. Ovdje je izuzetno mnogo pažnje posvećeno detaljima, a u dizajnu su iskorišteni dijelovi starih bačvi i preša za vino, što prostoru daje posebnu čar. Osim pušipela, obitelj Jakopić posebno se ponosi i svojim rajnskim rizlingom.
Nakon toga, slijedio je posjet vinariji Štampar i Mađerkinom bregu. Ova lokacija ime duguje mađarskoj balerini Emiliji Krauthaker koja se ovamo doselila početkom drugog svjetskog rata, a nadimak joj je bio upravo – Mađerka.
Kad smo već kod prepoznatljivog prezimena Krauthaker, mnogi možda ne znaju da je općina Štrigova, u kojoj se Mađerkin breg nalazi, ujedno rodni kraj velikog hrvatskog vinara Vlade Krauthakera, koji je u svojim ranim dvadesetima preselio u Kutjevo i tamo pokrenuo svoju impresivnu karijeru i vinsko carstvo. Ispada da ništa bez Međimurja!
Pogled s nedavno izgrađenog vidikovca pruža se na čak četiri države, (a neki tvrde čak i 5, pa vide ili „vide“ i gotovo 200 km zračne linije udaljenu Slovačku) – svakako oduzima dah, a zvuk orgulja ugrađenih u toranj na vidikovcu, pridonosi bajkovitoj atmosferi mjesta.
Brijeg je visok čak 341 metar, pa je ovdje često vjetrovito, što, međutim, ipak nimalo ne ometa veličanstveni doživljaj. Obavezna je i šetnja kroz terasaste vinograde, a sve začinjeno kušanjem vina Štampar. David i njegova obitelj vlasnici su dijela vinograda i otvorenog bara na vrhu, dok drugi dio pripada obitelji Cmrečnjak.
Slobodno se može reći da je upravo David jedan od najzaslužnijih za vinsku revoluciju ovog kraja, a kao dugogodišnji predsjednik udruge vinara i vinogradara Hortus Croatiae, pokrenuo je brojne vinske i kulturne projekte pa je danas pušipel jedina lokalna sorta koja ima svoju zaštićenu bocu, a ima i svoju čašu. Nju su, doduše, radili Mađari u suradnji s tvornicom Riedel za svoj furmint, naziv pod kojim je ova sorta poznata u Mađarskoj.
Iduća stanica puta Katherine Cole po Međimurju, bila je vinarija Kocijan. Potpomognuti EU fondovima, Andreja i Petar Kocijan izgradili su prekrasnu kušaonicu i već sada premaleni podrum, gdje često održavaju edukativne vinske radionice. A naravno, rade i odlična vina.
Mnogima je favorit njihov izuzetno kremozni chardonnay odležan sur lie metodom. Kad ste u ovome krakju, a kušate vina (što je obavezan lik putovanja!), preporučljivo je, umjesto vožnje u Zagreb, ipak, noćenje. A najbolji izbor – prekrasan hotel toplica sv. Martin – gdje se nakon svega opustiti u njihovim unutarnjim ili vanjskim bazenima.
Nakon odmora u toj oazi wellnessa, Katherine Cole je u pratnji Tomislava Tuđena nastavila obilazak u izletišu i vinskoj kući Hažić. Obitelj Hažić vrlo je vrijedna, pa osim vina imaju i veliku proizvodnju jabuka, od kojih rade sokove i čips a vlasnici su i vinskog kampa.
Ovdje su, osim 12 parcela za kampere, postavljene i dvije mobilne kućice sa svom potrebnom infrastrukturom za idealan odmor u prirodi. U planu im je postavljanje i novih kućica.
Međimurje je inače, sa čak 130 kilometara biciklističkih staza, poznato kao meka za bicikliste iz raznih dijelova Europe. Možda najpopularnija je ona koja vodi i do jedne od poznatijih atrakcija ovog kraja, mlina na Muri.
Kako baš cijeli izlet ne bi prošao isključivo u vinskom tonu, gošća je posjetila i ovu znamenitost – jedini očuvani mlin od mnogih koji su u prošlosti proizvodili brašno za stanovnike ovog kraja. S obzirom da mlin danas nije funkcionalan, u obližnjem multimedijalnom etnografskom postavu pod nazivom ‘Jen den v živleju mlinara Franca Žalara’ može se vidjeti kako se to radilo.
Tu se na interaktivan i zanimljiv način možemo vratiti u doba s početka prošlog stoljeća. Najpoznatiji i vjerojatno najbolji restoran Međimurja je „Mala Hiža“ u mjestu Mačkovec.
Mnogi Zagrepčani, ali i ljubitelji dobre kuhinje iz još udaljenijih mjesta, ne žale kilometre i vrijeme da bi posjetili gastronomskim nagradama ovjenčanu „Malu hižu“ i probali što se ovdje nudi.
Zanimljivo je da je kuća koja je danas „Mala hiža“ zapravo bila izgrađena još 1887., ali na drugoj lokaciji (u Otoku Svibovskom kod Ivanje Reke), ali ju je početkom ovog stoljeća sadašnji vlasnik ciglu po ciglu preselio u Mačkovec.
Danas ona uživa kultni status u hrvatskom ugostiteljstvu.
Sudeći prema kvaliteti hrane – sasvim zasluženo.
Iako posjet rodnoj kući slavnoga Rudolfa Steinera nije bio u originalnom planu puta, u razgovoru s Katherine doznalo se da je velika poznavateljica lika i djela ovog slavnog austrijskog filozofa i pisca, vinoljupcima najpoznatijeg kao utemeljitelja biodinamičke proizvodnje vina.
Jedna od Katherininih 5 knjiga, „Voodoo Vintners“, bavi se upravo tim područjem pa je obišla Steinerovu rodnu kuću u mjestu Donji Kraljevec.
Iako je tada, kad je Rudolf rođen, 1861., ovaj kraj bio dio Austrijskog carstva a Steiner ovdje proveo svega dvije godine svoga života, njegov kasniji život i rad dovoljan su mamac da sljedbenici njegovog učenja i danas pohode mjesto njegovog rođenja.
Osim rodne kuće, tu je i centar posvećen njemu i njegovim načelima.
Izlet je završio kratkom šetnjom centrom Čakovca i razgledavanjem Riznice Međimurja. Nakon što je Tuđen i u očima Katherine Cole uočio oduševljenje ovim krajem, koje i sam gaji, čvrsto je odlučio da će posjet Međimurju i njegovim vrijednim i ljubaznim ljudima postati nezaobilazan dio tura koje organizira „Hrvatska na čašu“/“Croatia by the Glass“.
Kao i cijela Hrvatska, i ovaj kraj koje ponekad zaboravljamo, svakako ima jako mnogo za ponuditi i pokazati svojim gostima. S obzirom da je Katherine Cole odnedavno i suradnica najpoznatijeg svjetskog vinskog časopisa Decanter, sigurno će se za vinske ljepote malog Međimurja čuti i izvan granica Lijepe naše, među vrsnim poznavateljima vina i svijeta.
Tekst: Sanja Muzaferija
Fotografije s dopuštenjem: Sanja Muzaferija i TŽ Međimurska županija
