Ljubitelji slikarstva poznaju opus Cate Dujšin – Ribar (1897.-1994.), štovatelji kazališta čitali su o glumačkim dosezima Dubravka Dujšina (1894.-1947.) a poznavatelji politike znaju mjesto dr. Ivana Ribara (1881.-1968.).
Sudbine i veze između ovo troje ljudi predočila je voditeljica zbirki donacija MGZ-a Vesna Vukelić Horvatić na izuzetno zanimljivoj i informativnoj izložbi nazvanoj „Catino 20. stoljeće“ u Muzeju grada Zagreba (listopad 2023.- veljača 2024.).
Većinu postava čine fotografije i dokumenti, ali je također izloženo dvadesetak Catinih slika (MGZ) brojne pozivnice, plakati i katalozi njenih izložbi, zbirke poezije i slikarski predmeti (autorica likovnog i prostornog oblikovanja Vera Ružić, dia/KABINET 13 d.o.o. za projektiranje, građenje i nadzor) sve popraćeno izvrsnim katalogom.
Katarina Gattin rođena je u Trogiru, brojna obitelj se zbog očeve službe seli u Kotor, a od 1915. trajno boravi u Splitu. Pohađa Obrtničku školu gdje ju podučavaju kipar Peruzzi i slikar Vidović, nakon čega u Zagrebu upisuje Kraljevsku višu školu za umjetnost i umjetni obrt (danas ALU) i mada je nije završila, pohađa Becićev „postdiplomski studij“.
Susret na splitskoj Pjaci 1919. povezao je buduću slikaricu i budućeg glumca i nakon vjenčanja 1920. dolaze u Zagreb gdje ona nastavlja slikarsko školovanje a on upisuje Glumačku školu.
Siromašni i zaljubljeni, žive u početku odvojeno a zatim unajmljuju zajednički stan i nakon nekoliko seoba, nastanjuju se u Demetrovoj 3 (1976. ona stan i sve predmete donira gra- du Zagrebu za Memorijalnu zbirku).
Dujšin postaje omiljeni glumac (primjer „četiri djevojčice“), a ona tražena slikarica portreta, krajolika i morskih motiva (on joj nadjeva ime Cata) i sve je savršeno: „Naše međusobno upoznavanje i zbližavanje teklo je vrlo brzo.
Kao da nam je zajednički život trebao otpočeti i prije pa smo željeli nadoknaditi i taj dio prošloga vremena!“
Zbog ljevičarske orijentacije Dujšin završava u ustaškom zatvoru (1942., 1944.) i jedva izmiče pogubljenju. Nakon rata oboje su uspješni, ali njihova sreća nije dugog vijeka.
„A tako sam te čekao…“ rekao je Dujšin Cati doživjevši fatalni srčani udara 30.siječnja 1947.
Ona zapisuje: „Bilo je sve svršeno! Bila sam i ja mrtva…“
Pozvana je u Beograd da bi portretirala jugoslavenske vodeće političare među kojima je bio i dr. Ivan Ribar za kojeg se udaje 1952.: „zbližila nas je bol zbog gubitka dragih osoba“ (ona je ostala bez supruga, a njemu su u ratu poginuli dvojica sinova i supruga).
Dr. Ribar useljava u Demetrovu ulicu jer Cata ne želi napustiti dom u kojem je bila sretna. Godine 1968. Po drugi put postaje udovica (u razgovoru uoči svoje izložbe „Ususret stotoj“ upriličenoj u Galeriji Kordić u Velikoj Gorici 1994. rekla je: „Jedva čeka da odem mojem Dubravku“; želja joj se iste godine ispunila).
Fotografije: MGZ
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
