U povodu devedesete obljetnice osnutka Udruženja umjetnika „Zemlja“ (25.2.1929.) u Galeriji Klovićevi dvori na zagrebačkom Gornjem gradu postavljena je (28.11.2019.-1.3.2020.) izložba pod nazivom „Umjetnost i život su jedno: Udruženje umjetnika Zemlja 1929.-1935.“.
Vanja Raduš: “Žetelica”
Naslov ne pokazuje samo vrijeme djelovanje spomenute grupe (1935.je zabranjena) već i duh u kojem su autori djelovali. Naime, poistovjećivanje umjetnosti i života citat je iz manifesta jednog od utemeljitelja, arhitekte Drage Iblera.
Grupa slikara, kipara i arhitekata lijeve političke orijentacije i naglašenog društvenog angažmana,ma koliko se kao umjetnici razlikovali, težila je zajedničkom cilju, a to je uspostavljanje novih umjetničkih strategija koje bi vodile stvaranju nacionalnog umjetničkog izraza drugačijeg od tadašnje europske umjetnosti.
Đuro Tiljak “Cipeliši”
Autor izložbene koncepcije Petar Prelog ujedno je autor slikarske dionice, pa je odabirom radova „zemljaša“ među kojima je prednjačio Krsto Hegedušić (uz Mujadžića, Detonija, Postružnika, Mezdjića, Svečnjaka, Tiljka, Tabakovića i drugih) pokazao pomake u poimanju estetskog, tematskog i likovnog u odnosu na prijašnje.
Umjesto lijepih krajolika, građanskih portreta i mrtvih priroda sada se slikaju scene iz života pripadnika najsiromašnijih slojeva društva i bizarne seoske teme, a likovni je jezik blizak pučkom izrazu, čak karikaturi.
Krsto Hegedušić “Rekvizicija”
Čelno mjesto Krste Hegedušića i njegova vezanost za „seljačko slikarstvo“ dovelo je do pojave „hlebinske slikarske škole“ i prvih „naivaca“, darovitih seljaka poput Ivana Generalića i Franje Mraza, odnosno kipara Petra Smajića (tekst Svjetlane Sumpor ).
Iako brojniji, slikari nisu bili jedini likovni umjetnici u Grupi Zemlja, pa se kiparskom dionicom bavi Darija Alujević izlažući radove Frane Kršinića, Antuna Augustinčića i Vanje Raduša, od kojih je ovaj zadnji najbliži temama i estetici „Zemlje“.
Tamara Bjažić Klarin u osvrtu na arhitekte unutar Grupe „Zemlja“ najveću pažnju posvećuje arhitekti Dragi Ibleru, koji se teorijski i praktično zalagao za nove graditeljske tendencije u zajedničkom stanovanju. Tlocrti Stjepana Planića, Zdenka Strižića ili Josipa Pičmana pokazuju nadahnuto promišljanje suvremene arhitekture.
Osim likovnih djela na izložbi se mogu vidjeti upečatljive fotografije i plakati, a izvrstan likovni postav (Prelog, Bjažić Klarin, Petra Vugrinec, Danijela Markotić) omogućava preglednost materijala i jasno ocrtava važnost djelovanja spomenute grupe, te ukazuje na njihov nedvojbeni utjecaj na ondašnju, ali i buduću hrvatsku likovnu scenu.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
