Marijan Mirt rodio se (1975.) i školovao (ALU-kiparstvo) u Zagrebu a onda se preselio u Maribor (2000.) gdje je postao važan dio slovenske umjetničke scene što pokazuju brojne izložbe, prestižne nagrade i skulpture u javnim prostorima (prva je bila „Pet organskih opasnosti“ na Židovskom trgu u Mariboru, 2002.).
U varaždinskoj Galeriji Kovačić-Macolić može se vidjeti (4.12.2023.- 4.2.2024.) odličan izbor njegovih skulptura u promišljenom postavu : u svakoj je prostoriji jedna dominantna skulptura ili mala skupina sličnih figura.
Svatko tko je ikada vidio Mirtovog čovjeka sa zečjom glavom (istureni sjekutići i predimenzionirane uši) sigurno je osjetio ushit i nelagodu: ushit vizualnim učinkom, a nelagodu zbog autorovog nezadovoljstva suvremenim čovjekom.
U radu „Neki od mnogih“ (2022.) Mirt je okupio grupu identičnih „čudovišta“ zamijenivši modeliranje upotrebom PETG 3D tiska (u pravilu sve su skulpture u kombiniranoj tehnici) o čemu je likovni kritičar i kustos Mario Berdič Codella, izvrstan poznavatelj Mirtovog djela, svojedobno zapisao: „…ljudsko-zečji stvorovi simboliziraju jednoumno društvo koje prihvaća prazne vrijednosti i dozvoljava da im pamet sole veći glupani nego što su oni sami – homo lepus sive imbecilis (čovjek zec ili imbecil)“.
Skulptura divlje svinje ispružene na madracu djeluje vrlo atraktivno, no naslov „Otmica Europe“ (2022.) upućuje na antičku epizodu u kojoj je Zeus, preobrazivši se u bika, oteo lijepu ženu u skladu sa svojom zaljubljivom naravi.
Ali kakva je veza divlje svinje s Europom (osim što sve veća krda jure po gradovima u potrazi za hranom jer su im ljudi oteli staništa)? Prema tekstu Petera Tomaža Dobrile u povodu Mirtove izložbe u MMC Kibla, Europljani uživaju („kao prase u blatu“) ne mareći za zbivanja („hedonistički lobotomizirani“, Dobrila) oko njih. Pitam se što nam je trebala poručiti skupina štakora? Da brod još ne tone?!
Osim ovih, uvjetno rečeno, zooloških motiva, u Mirtovom su djelu često prisutne izduže- ne ljudske figure opremljene detaljima netipičnim za ljudski izgled: s krilom ili „psećom“ glavom. Iako „na prvu“ figure prizivaju Giacomettijeve likove, to je tek slutnja jer Mirt izvedbom i materijalima ostvaruje stubokom drugačiji dojam.
Valja svakako naglasiti Mirtovu pomno postavljenu rasvjetu kako bi skulpture sjenom bile udvojene što pokazuje njegovu „slikarsku“ crtu (a izložene su i slike).
Mada sam citirala zapažanja slovenskih autora, mislim da Marijan Mirt preko svojih djela sa svakim od promatrača uspostavlja individualni dijalog i da njegova djela svakome govore nešto drugo. Ali sasvim sigurno svakome govore!
Fotografije: Karlo Kuparić
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
