Prva etapa prof. Stiperskog u istraživanju prirodnih i kulturnih kontrasta ove čarobne južnoameričke države.
Peruansku pustolovinu započinjem u glavnom i najvećem gradu – Limi, koja je smještena na pustinjskoj tihooceanskoj obali. Za povjesničare ovaj je grad (i država) poput klupka ispremiješanih civilizacijskih slojeva, koji su iskusnom oku vidljivi na svakom koraku. U pretkolumijsko doba ovo je područje bilo naseljeno indijanskim skupinama, no grad je osnovao španjolski konkvistador Francisko Pizarro. Tijekom njegove vladavine tu je utemeljeno Nacionalno sveučilište koje se i danas smatra najstarijom kontuiniranom akademskom ustanovom u obje Amerike.
Nastavljam prema jugu u smjeru arheološkog nalazišta Pachacamac, koje krije značajne objekte naroda Inka. Najstarije građevine izgrađene su još u drugom stoljeću poslije Krista, dok većina datira iz perioda nakon 800. godine. Divim se pretkolumbijskoj arhitekturi, tajnovitim piramidama i hramovima. Teško mi je pojmiti da se ovo povijesno bogatstvo godinama skrivalo pod pustinjskim pijeskom, sve do izgradnje autoceste Panamericana.
Uz tihooceansku obalu smjestio se i turistički dragulj Perua – otoci Ballestas. Dom je to brojnih ptica, pigvina, tuljana i morskih lavova. Stjenoviti otoci, visoki valovi i neobične životinjske vrste u meni bude nostalgiju. Zanimljiva flora i fauna dočekuje me i u Nacionalnom parku Paracas. Ovo je područje na jugoistoku Perua nekoć bilo naseljeno indijskim plemenima napredne kulture – poznatoj po finim tkaninama i pokopnim ceremonijama. Od te kulture danas je preostala tek postava u sklopu muzeja te golem geoglif svjećnjaka – vidljiv iz velike udaljenosti.
Umjetnost u pijesku navodi me i do zagonetne Nasca civilizacije (400. – 650. g. n. K.). Golemi geoglifi raznih predmeta i pojava otkriveni su u ovoj pustinji tek u 20. stoljeću nakon izuma zrakoplova. Švicarac Erich von Däniken smatrao je kako je područje brojnih linija i geoglifa svemirska zračna luka za susret Zemljana te izvanzemaljaca. Arheolozi ne prihvaćaju njegovo mišljenje, ali čitava Nasca visoravan s geoglifima meni izgleda prilično „svemirski“.
TEKST I FOTOGRAFIJE: PROF. ZORAN STIPERSKI
