Sabolić i Grgić u extimity-ju

Trideseta obljetnica smrti Ivana Sabolića (1921.-1986.), nesumnjivo najvećeg podravskog i jednog od najzanimljivijih hrvatskih kipara, bila je povodom interventnoj izložbi Antonia Grgića pod neobičnim naslovom „Displaced Extimity“ u Zavičajnom muzeju Peteranec u sklopu kojeg je Galerija kipova Ivana Sabolića.

U galeriji se mogu vidjeti gipsane skulpture koje je Sabolić poklonio rodnom mjestu 1983., a smještene su u neobaroknoj zgradi bivše kapetanije iz 18. stoljeća. Sabolićeve skulpture nisu stilski ujednačene, kao da je „kipar koji se nije mogao odlučiti“ (Grgić), odnosno zbog svoje sklonosti obratima i povezivanju prevladavajućeg i rubnog stila , dobio je zgodan atribut „seljački akademac“ (Špoljar). Extimity je izmišljena riječ koja uključuje pojam eksterijera i intimnosti , jer se Grgić svojim interpolacijama i intervencijama referira na zapuštenu Sabolićevu javnu spomeničku skulpturu u Bubnju. Slaganjem ogledala (što je donekle Grgićev zaštitni umjetnički znak) tako da šalju svjetlost na postojeće skulpture u galeriji ili odražavaju fotografije spomenutog memorijalnog spomenika, tako da se promatrač mora potruditi da ih vidi.

Izložba u kojoj se suvremeni konceptualni autor Antonio Grgić duhovno nastavlja na izvanrednog, no pomalo zanemarenog kipara Ivana Sabolića , (usprkos donaciji rodnom Peterancu, može se pogledati do 8. srpnja 2016.

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti