Zoran Vakula meteorolog kojem se vjeruje

Donosimo ekskluzivan intervju s glavnim meteorologom HRT-a, Zoranom Vakulom.

Najpoznatiji zagrebački meteorolog, kojeg publika obožava vidjeti na malim ekranima, otkriva nam tajne svoga uspjeha.
Diplomirani inženjer fizike danas je ponosan na svoj rad i uspjeh, te će uvijek težiti ka boljem, a omiljeno je lice i u emisiji Dobro jutro Hrvatska.

Kako izgleda njegov tipičan dan i na kojim je putovanjima do sada bio, pročitajte u nastavku intervjua.

W: Kada ste se i zašto odlučili baviti meteorologijom?

Za studiranje inženjerske fizike odlučio sam se tijekom četvrtog razreda matematičko-informatičkog usmjerenja COUO Virovitica, zahvaljujući ponajprije fizičarki – profesorici Slobodanki Polašek, a za meteorologiju tek tijekom druge godine Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, kada mi se proučavanje fizikalnih procesa u atmosferi učinilo zanimljivijim od drugih područja fizike.

W: Koje vrste vještina i talenata treba imati da bi netko bio uspješan meteorolog?

Kao i za završetak svakog fakulteta – čovjek mora ponajprije biti uporan. I učiti i raditi. I ne odustajati na preprekama koje dolaze tijekom studiranja. I naravno, imati sreće.

Povrh toga, za meteorologa – dipl. inž. fizike, trebao bi barem malo više od prosjeka voljeti matematiku i fiziku, a s tim dolazi i razumijevanje procesa u atmosferi i poznavanje njihovih fizikalnih zakonitosti.

Za meteorologa – prognostičara, dobro je još znati kako se modelira atmosfera, prednosti i nedostatke različitih kompjutorskih modela atmosfere i njihovih izračuna, geografska obilježja područja za koje se analizira i prognozira, imati iskustvo u prognoziranju i još mnogošto drugo, osobito dobra intuicija.

W: Da li ste zadovoljni s položajem meteorologije u Hrvatskoj?

Nije loše, ali uvijek može bolje. Čini mi se da sve više ljudi razumije mogućnosti i ne mogućnosti opisivanja svega što nas okružuje međusobno zavisnim fizikalnim jednadžbama s mnoštvo nepoznanica, u kojima svako zaokruživanje decimalnih brojeva, pa makar i na neku daleku decimalu, uzrokuje sve veće odstupanje prognoze od stvarnosti što je dan prognoze dalji od trenutka prognoziranja.

Sve se više prate tekstovi s meteorološkom tematikom, čitaju knjige na temu meteorologije… Dodatnu popularizaciju meteorologije pridonijeli su i sve pristupačniji uređaji za mjerenje temperature, vjetra, vlage, količine oborine i drugih meteoroloških elemenata.

Medijski prostor vrvi meteorološkim informacijama, i izmjerenim podacima i prognozama, pri čemu javnost često ne zna ili zanemaruje porijeklo informacija. A kod njih, posebice upozorenja na opasne vremenske pojave, nije važno samo što se kaže, nego i tko kaže.

W: Možete li čitateljima Wish.hr-a opisati Vaš tipičan radni dan?

Radni dan ovisi o aktivnostima koje imam toga dana. Budući da sam nedavno promijenio radno mjesto, i iz DHMZ-a prešao na HRT, još se nisam sasvim „udomaćio” i spoznao „tipičan” radni dan.

Kao i prije, i sada mi je jedan od poslova prezentacija vremenske prognoze, uglavnom jednom tjedno, u programima HTV-a, često od ranojutarnje emisije Dobro jutro Hrvatska do kasnovečernjeg Dnevnika 3.

U te dane dižem se oko 5 sati i na HRT-u sam do 6, kada analiziram raspoložive meteorološke informacije, pripremam prognoze i zanimljivosti koje uobličujem u slike, koje se pak emitiraju u emisiji oko 7.05 sati.

Zbog aktualnosti, neke se slike osvježavaju prije svakog nastupa – u 7.35 i 8.35, a u međuvremenu se konzultiram i s fonetičarima HRT-a, kako bih što kvalitetnije prezentirao željeno.

Također, pripremam tekstualne i slikovne podloge za ostale emisije koje se emitiraju u programima HTV-a (1, 2, i 4, u različita vremena) te za web i teletekst. Pritom surađujem i s lektorima, koji provjeravaju ispravnost napisanoga, a često i s realizatorima emisija, s kojima provjeravam vizualni oblik nekih emisija, kao i s urednicima-voditeljima, koji pripremaju najave za meteorološka izvješća i druge priloge.

U dane kada ne prezentiram vremensku prognozu najčešće sam na poslu između 7 i 16 sati. Tada dogovaram nove sadržaje s meteorološkom tematikom, surađujem s mnogobrojnim HRT stručnjacima različitih zanimanja, pripremam i uređujem priloge, emisije i multimedijske sadržaje iz područja meteorologije; pratim događaje, fenomene i znanstvene spoznaje iz područja meteorologije i td.

Petkom će mi radni dan biti najneobičniji do sada. Na prijedlog gđe Jadranke Rilović, glavne urednice Drugog programa Hr-a, prihvatio sam obavezu, i izazov, vođenja emisije “Dobro jutro”, petkom od 6 do 10 sati.

Nadam se da ću opravdati povjerenje i očekivanje, i da će biti slušatelj(ic)a koji će trpjeti moj „milozvučni” glas. A i da će kolege s HR-a, koji pripremaju emisiju, imati strpljenja i volje podučavati me novom poslu.

04_ZORAN_VAKULA

W: Kako u Vašoj obitelji doživljavaju Vas kao člana koji zna “predvidjeti” vrijeme? Npr. ako se nije ostvarila prognoza da li to doživljavate osobno?

Gotovo redovito sam konzultiran kod izbora odjeće, ali to ne znači i da se uvijek slušaju moji savjeti, ne zato što često griješim u prognozi, nego stoga što je želja za nošenjem neke odjeće jača od meteoroloških savjeta…

Griješiti ne volim. Iako znam da je nemoguće 100% prognozirati, žao mi je kad se dogode pogreške.

W: Koja su po Vama najzanimljivija vremenska područja u našoj zemlji?

Gotovo je svaki dio Lijepe naše po nečemu meteorološki zanimljiv. Nisam radio statistiku i nemam pouzdane rezultate, ali čini mi se da su za planinsko područje i otoke prognoze najnezahvalnije.

W: Da li ste ikada doživjeli tornado i što ste tada učinili te koji bi savjet dali u slučaju da se netko nađe u takvoj situaciji?

Nisam, a i ne želim. Nisam od onih koji vrebaju priliku i žele mu prići što bliže. Avanturista nisam. Premda, padobranom bih želio skočiti.

Ali za stabilne atmosphere, bez jakog vjetra… Što činiti kod tornada? Pokušati ne biti na otvorenome, da se ne bi završilo kao mala Doroty iz Čarobnjaka iz Oza, nego se zatvoriti u neki siguran prostor i čekati da olujni vjetar prođe.

W: Imate li uzora u Vašem životu? Osoba koju biste najviše željeli upoznati?

Čini mi se da mi je danas teško naći uzora. Prva asocijacija mi je parafraza naslova filma – “malo dobrih ljudi”. No, ima ih, naravno. Drag mi je svaki koji pošteno živi i radi, osiguravajući dobrobit i sebi i kolektivu.
Na žalost, čini mi se da je sve više onih koji se ponašaju samo po onoj: “u se, na se i poda se”.

W: Koliko često putujete i koje putovanje sa zadovoljstvom pamtite?

Posljednjih sam godina gotovo redovito bio po nekoliko dana u Londonu i Parizu. Poslovno. A zahvaljujući meteorologiji posjetio sam i Bergen, Bruxelles, Budimpeštu, Dublin, Frankfurt, Genevu, Langen, Reading, Sofiju, Vilnius.

Ipak, poštenije bi bilo reći kako sam prespavao, proboravio na sastancima i samo rijetko išao na izlete i upoznavanje samog mjesta, još rjeđe okolnog područja.
Čak ni Češku, gdje sam radio i živio mjesec dana, nisam upoznao, nego su mi dani, i mnoge noći, prošli u radu za računalom. Da mi supruga nije došla, vjerojatno ne bih ni Pragom pošteno prošetao.

Privatna putovanja bila su u neke okolne zemlje, te u Egipat, u kojem smo bili tjedan dana u siječnju 2011. godine, prije početka izbijanja prvog sukoba…

W: Koju zemlju želite posjetiti, a još niste imali priliku i zašto?

Uh, relativno je malo zemalja u kojima sam bio, ali nemam neku silnu želju za bilo kojom osobito. No, zato moje djevojke – supruga i posebice kćerka, imaju planova napretek.

W: Bez čega ne možete na putovanjima?

Ne znam. Mislim da se može bez mnogo toga. Ali se, naravno, čovjek mora prilagoditi… Sjetih se jedne sitnice, s prvog ljetovanja s izviđačima na Otoku mladosti.

Mislim da sam završio treći razred osnovne škole. Na brodu sam otvarao torbu, kopao nešto po njoj i ispala mi je četkica za zube. Ne sjećam se jesam li je mogao kupiti u kiosku/trgovini, ili se toga nisam sjetio, ili sam možda bio škrt potrošiti novac na nju, tek, sjećam se da sam zube ta dva tjedna “prao” s prstom, na koji sam stavljao pastu za zube.

W: Da li ste skloni eksperimentiranju pri odabiru nove hrane na putovanjima i što ste neobično kušali?

Jesam. Volim kušati novu hranu i okuse, ali ne sjećam se da sam nešto osobito neobično jeo.

W: Koje su Vaše želje i interesi u budućnosti?

Nek je dobra zdravlja… I zadovoljstva kojekakve vrste…

Uz dopuštenje Hrvatske radiotelevizije (sve fotografije)
Intervju odradila: Diana Mikloš