U patrijarhalnim zemljama, a to Kirgizstan nesumnjivo još uvijek jest, nitko se ne veseli rođenju kćeri i nitko ozbiljno ne uvažava ženine riječi (otimanje djevojaka zbog udaje još uvijek je dio „tradicije“), pa je tako bilo i s malom Kurmanjan (1811.-1907.) u obitelji bogatog Mamatbaia iz klana Mungush u selu nedaleko Osha.
Prisilnom udajom za čovjeka kojeg nikada nije vidjela, Kurmanjan (18 godina) pokazuje svoju buntovnu narav i bježi iz muževe obitelji, što se smatralo nedopustivim i sramotnim.
Prema filmu „Kurmanjan Datka- kraljica planina“ redatelja Sadyka Sher- Niyaza, proizlazi da se ona vraća obitelji (neki drugi izvori navode da je pobjegla u Kinu), da bi se ubrzo udala za loklanog vladara područja Alai, Alimbeka s titulom Datka.
Prema filmu, susreli su se kada je ona pomagala nepravedno optuženoj ženi.
Očaran odvažnom i lijepom mladom ženom (glumica Elina Abai Kyzy) Alimbek je štiti nakon njezina bijega od muža i ženi se njome.
Alimbek Datka želio je ujediniti plemena (40 koliko ih je ostalo nakon rasula moćnog Kokanad kanata) i spriječiti uzajamne borbe. To očito nije odgovaralo suverenu, što dovodi do izdaje i Alimbekova pogubljenja.
Kurmanjan nastavlja suprugovu ideju okupljanja plemena za borbu protiv onih koji žele okupirati Alai („Vi muškarci možete otići, mi žene ćemo ostati“ poručuje Kurmanjan kolebljivim ratnicima) i kan od Buhare dodjeluje joj titulu „Datka“, proglasivši je tako muževom nasljednicom i vladaricom/ratnicom (nazivali su je „Kraljicom Juga“ i „Caricom Alaia“).
Međutim, novonastalom savezu plemena prijeti nadmoćna sila, Rusko Carstvo (1876.). Potpisujući ugovore te balansirajući između moćne ruske vojske i svojih sunarodnjaka, Kurmanjan Datka pokazuje izuzetnu politčku mudrost.
U, za nju bolnoj situaciji, kada joj osuđuju sina na vješala (prema filmu zbog pobune, a prema drugim izvorima zbog šverca oružjem) Kurmanjan Datka ne traži njegovo pomilovanje (odnosno ne odobrava nasilno oslobađanje svjesna ruske nadmoćnosti) čime ne daje ruskoj vojsci priliku da intervenira i uspijeva očuvati živote svojih ljudi.
Kurmanjan Datka doživjela je duboku starost, a njezin je lik fotografskim aparatom ovjekovječio Karl Mannerheim godine 1906.
Ruska dominacija u Kirgizstanu ostaje i tokom SSSR-a, a samostalnost Kirgizstana nastupa 31.8.1991.
Kurmanjan Datka predstavlja istinsku nacionalnu heroinu, podignuti su joj spomenici (Osh, Biškek – na fotografiji), a njezin lik s tradicionalnim turbanom (eleček) krasi novčanicu od 50 KGS (kirgizstanski som).
Fotografije Gorazd Bernard
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
