Donosimo Vam intervju s Ivanom Nevjestićem.
Kroz oči, emocije i dušu nećaka Ivana Nevjestića, u ovom nesvakidašnjem intervjuu, doživjet ćemo život i rad velikog, svjetski poznatog i nagrađivanog grafičara, pjesnika i slikara Virgilija Nevjestića, a povodom velike izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, koja će biti otvorena za javnost 27.ožujka ove godine.
W: Vaš život potpuno je vezan i proživljen, od najranijeg djetinjstva, uz strica Virgilija Nevjestića? Gdje ste rođeni i kako je sve počelo?
Rođen sam 1958. god. u Kolu kod Tomislavgrada gdje sam proveo i najranije djetinjstvo. Svaki Virgilijev dolazak iz Zagreba u Duvno, ne samo za našu obitelj, već i za cijeli taj kraj, bio bi blagdan. Dok je provodio vrijeme u svom rodnom selu Kolu pričao bi meni i mome bratu Stipi( 1956 godište) svoje dogodovštine koje su mu se događale na školovanju u Zagrebu.
W: Kako nam možete opisati život strica Virgilija u Zagrebu? Kako je došao u Zagreb te koje je nedaće tada prošao? Što Vam je sve pričao u vašim zajedničkim šetnjama Gornjim gradom kojeg je obožavao?
Virgilije je došao u Zagreb 1953. godine i krenuo pohađati školu primijenjene umjetnosti. Početak školovanja značio je raskid s jednom patnjom koja nije bila lišena događaja, a tek onda je nastalo doba usamljenosti i tugovanja. Školovao se bez ikakvih financijskih sredstava, no možda je to i bilo bolje, jer je bio primoran probijati se kroz život kako je znao i umio, a jedino se na takav način život može u potpunosti spoznati i upoznati. Mojim dolaskom u Zagreb, 1973. godine, počinje jedna novo druženje i razgovori sa Virgilijom, koji moram priznati postaju ozbiljniji i zreliji.
W: Kako je izgledao njegov pogled na đačke i studentske dane? Tko su mu bili profesori koji su zadali temelj njegovom budućem stvaranju, ako on već tada nije imao svoj zacrtani stvaralački put?
Virgilije je oduvijek imao svoj stvaralački put, a na novoutemeljenom odjelu grafike pod budnim okom prof. Detonija usavršava grafiku.
W: S kim se sve družio u Zagrebu i da li Vam je ispričao poneku anegdotu za pamćenje?
Za vrijeme studija živio je u iznajmljenom stanu u Tomićevoj ulici zajedno sa cimerom Zvonimirom Balogom. Svaki zarađeni novčić trošio je na knjige, kazališne predstave i filmove.
Zanimljivo je bilo, kada je prilikom posjeta Tinu Ujeviću donio cvijeće na poklon, jedva ga kupivši, a književnik Ujević ga je bacio kroz prozor, odmah po njegovu odlasku te mu je ono skoro palo na glavu.
W: U kojem trenutku se dogodio odlazak u Pariz? Da li je Virgilije volio taj grad i kako je tamo počeo i kako je stvarao?
Po završetku studija njegovi radovi bivaju zapaženi na domaćim i međunarodnim izložbama te na nagovor povjesničarke umjetnosti, gospođe Mladenke Šolman, odlazi u Pariz. U francusku metropolu odlazi bez ikakve financijske potpore.
W: Između njega i jedne Francuskinje dogodila se ogromna ljubav. Kada i kako se to dogodilo?
Vrlo brzo po dolasku upoznaje svoju buduću suprugu, inače odgajateljicu, Danielle Bricard, čija se obitelj aristokratskog porijekla protivila njihovoj vezi. No, unatoč svim tim preprekama, Virgil i Danielle su se odlučili za zajednički život. Zanimljiva je i činjenica da je Virgil radio kao vrtlar u jednoj pariškoj obitelji te tako zaradio novac neophodan za život. 1971. godine je prijelmona u njegovoj karijeri.
W: Virgilijeva novac nije puno predstavljao. On je iznad svega bio posvećen isključivo stvaranju svojih grafika, pisanju, slikanju. Koje je svjetske nagrade dobio ovaj sjajni umjetnik?
Kad su u pitanju dodjele nagrada na međunarodnim izložbama diljem Europe Virgilije biva u prvom planu u krupnom kadru. u Italiji osvaja Grand Prix na međunarodnoj likovnoj smotri sto mu osim novčane nagrade donosi i uvrštenje grafika u stotine svjetskih muzeja i galerija. Nevjestićeve grafike plijene pozornost medija i kritike, pa su mu stoga radovi prodani u rekordnom vremenskom roku. Sad konačno i dobiva svoj atelijer na Montparnasseu.
W: U svom neraskidivom zajedničkom životu punom ljubavi Daniela i Vergilije stvarali su zajedno? Kako je to Vama izgledalo kao promatraču?
Ljubav između Virgilija i Danielle bila ja zaista obostrana, čista i iskrena. Nakon njezine smrti objavio je zbirku pjesama ” Kad pjesma lice tvoje biva “Mnoge pjesme koje bivaju napisane i koje će biti predstavljene kod objavljivanja sljedeće zbirke baš se dotiču Danielle i opjevavaju čistu ljubav koju je osjećao prema njoj.
W: Nakon, za Virgilija, tužnog rastanka od svoje voljene žene Vi ste se skroz preselili u Pariz i do zadnjeg dana bili uz svog dragog strica. Što Vam je govorio o sebi u tim danima i o svojim djelima, stvarima? Što Vam se urezalo u pamćenje i koliko ste naučili od njega kroz svoj život?
Boravak i život u Parizu obogatio me u svim segmentima života. Posebice razgovori sa Virgilijem o svim događajima koji su se trebali dogoditi, počevši od izložba, zbirka pjesama, dnevnika.
W: Za koji dan biti će predstavljeni radovi Virgilija Nevjestića, čovjeka neugasivog stvaralačkog sjaja, u Muzeju za Umjetnost i Obrt u Zagrebu. Kako je došlo do suradnje s tim značajnim muzejom i koliko su trajale pripreme te kako je izgledala realizacija ovog zahtjevnog projekta?
Prije nekoliko godina sastao sam se s ravnateljom Miroslavom Gašparovićem i od tada traju pripreme za izložbu. Koristim ovu priliku da se zahvalim od srca svim ljudima koji su sudjelovali i pomogli u realizaciji ovoga projekta, koji je zaista jedan pozitivan I vrlo značajan događaj i ujedno osvježenje za hrvatsku kulturu.
Autor: Diana Mikloš
Fotografije: Uz dopuštenje Muo
