Sibirska nemoguća misija

Odvažni duo prkosi temperaturama od minus 60°C kako bi se spustio skijama s vrha Gora Pobeda. Postoje zabačena područja ali i stvarno zabačena područja.

1300 kilometara daleko od najbližeg helikoptera ili bolnice, a time i mogućnosti spašavanja, za Matthiasa “Haumi” Haunholdera i Matthiasa Mayroa ovo je bila prava pravcata nemoguća misija.

Ovaj odvažan par je po povratku, nakon svojeg uspješnog završetka misije na kojoj su postali prvi ljudi koji su skijali na udaljenom Onekaton otoku, preletio i vrh Gora Pobede. Ovo je najveći vrh Chersky lanca, visok 3003 metra, koji je prvi puta osvojen 1966. godine. Od trena kada su ga uočili pred sebe su postavili izazov postati prvi ljudi koji će se spustiti s njihovih padina.

Njihov film, nazvan “Bijeli labirint“, prikazuje cijeli niz ledenih i snijegom pokrivenih terena koje je ovaj dvojac pokorio, otvara se s citatom T. S. Eliota, koja glasi “Samo oni koji riskiraju mogu otkriti koliko daleko mogu otići.”

Ovaj avanturistički par je upravo to napravio u tri tjedna, u koji su uključeni izazovi putovanja stotine kilometara, penjanje na planinu i naposljetku skijanje niz njezine padine.

Uvjeti nisu bili nimalo ugodni, temperatura koja se u jednom trenutku spustila i do minus 60°C te se čak i kipuća voda bačena u zrak pretvarala u snijeg i led. A bilo je i dana kada se njihov prerađeni kombi našao u potoku koji se preko noći iz ledene ceste pretvorio u tekućicu.

Kako je sve krenulo

Njihovo vizualno zapanjujuće a povremeno i sablasno putovanje, krenulo je s takozvane “ceste kostiju”. Sami su priznali kako na toj cesti nikako nisu željeli ostati zaglavljeni.

Put ih je konačno doveo do sela Sasyr, koji broji 700 stanovnika, zadnjeg traga civilizacije prije ostatka njihove ekspedicije. Tamo su im mještani rekli da su “ludi” jer pokušavaju “nezamislivo”.

Na svom putovanju, kada su iscrpili svaku nadu da će ih ledene ceste odvesti dalje, morali su nositi, gurati i vuči svoju opremu stotine kilometara po ledu i snijegu.

Zbog pogubnih prilika, u polugolim snijegom okovanim dijelovima sjeveroistočnog Sibira, koje su ih pratile nisu bili sigurni da im oprema i kamere kojima su snimali u arktičkim uvjetima rade ispravno.

Moto ovog odvažnog para je “uvijek postoji način”. Pomoć i saznanja lokalnih nomada o području kojim su prolazili bilo je ključno za uspješan završetak avanture.

Na samom usponu, morali su se boriti sa zastrašujućim pukotinama, hodati po strmim rubovima prije nego su li došli do vrha i spustili se u nizinu ispod kristalno plavog neba.

© Red Bull Media House