Svojim je izdavačkim programom zagrebački nakladnik „Edicije Božičević“ odavno stekao povjerenje čitatelja, pa pojava novih/nepoznatih autorskih imena u njima ne izaziva dvojbu nego pobuđuje znatiželju.
Žanrovska je književnost prestala biti stigmatizirana, pa„dobar“ kriminalistički roman obuhvaća, osim ubijenoga i potrage za ubojicom, pregršt socijalnih i psiholoških pojava, tumačenja patogenih i objašnjenja neočekivanih fenomena . Poplava „nordijskih krimića“ donijela je naglašeno okrutna (nerijetko ritualna) ubojstva, osvetnike neobičnih psihijatrijskih profila i ne uvijek baš besprijekorne inspektore, a njihovi drugačiji nastupi zatravili su ljubitelje krimića.
Iz tog su se mnoštva vremenom iskristalizirali najzanimljiviji autori/autorice, među kojima je norveška spisateljica Karin Fossum (1954.) sa serijom romana u kojima zločine istražuje inspektor Konrad Sejer. Ovaj mirni, razumni i uporni istražitelj je ljubazan čak i kada ispituje zločince, a od 1995. do sada pojavio se u petnaest romana.
Hrvatski čitatelji susreli su se s tri slučaja Konrada Sejera i to ne kronološkim redom, jer je prvo preveden četvrti slučaj „Kad vrag drži svijeću“( 2016), potom treći slučaj „Tko se vuka boji“ (2017.), a sada je pred nama prvi slučaj „Evino oko“ (2021.), svi u prijevodu Anje Majnarić (s norveškog) i izdanju „Edicija Božičević“ .
U romanu „Evino oko“ (koji se pojavljuje i pod nazivom „U tami“) glavna protagonistica je slikarica Eva Magnus koja „kuburi“ s novcem, jer je još neafirmirana i kao samohrana majka živi s malom Emmom , a suviše je ponosna da traži novac od oca. Šećući jednog travanjskog dana s kćeri pokraj rijeke, u vodi uočava muško truplo, ali njezin telefonski poziv nije upućen policiji.
Policiju je dozvala „jedna starija gospođa“ i obdukcija otkriva da je ubijeni Egil Einarrson. Inspektor Sejer njegov dosje stavlja pokraj dosjea Maje Durban, nedavno pronađene ugušene jastukom u vlastitom krevetu, jer su „Oboje mrtvi, ali nitko nije znao zašto.“
Slučajnost je važan čimbenik u ovom romanu, pa tako Sejer nehotice otkriva da su Eva i Maja u prošlosti prijateljevale , da se Maja prostituirala i da je na takvu zaradu nagovarala Evu, da je Eva svjedočila slučajnom Majinom ubojstvu i u tom se ritmu nižu okolnosti koje inspektor Sejer pomno istražuje i bez žurbe povezuje.
Dok je Maja ubijena zbog temperamenta jedne mušterije, ubijeni muškarac naprosto nije imao sreće. Fossum osim što u središte svoje priče stavlja potragu za ubojicama, dosta stranica posvećuje perifernim zbivanjima kao što su obiteljski odnosi , opisi okoliša ili Evina duševna stanja.
Iako su smrti nasilne , počinitelji u svojoj strukturi nisu nasilnici nego je do ubojstava došlo stjecajem okolnosti (čime se zločini ne umanjuje). Ako usporedim prvi Sejerov slučaj zapisan u „Evinom oku“ s ostala dva, svojom „otkačenom“ situacijom i međuljudskim odnosima meni je „Kad vrag drži svijeću“ najupečatljiviji , što me navodi na zaključak da raste kvaliteta autoričinih romana.
Ono što osim lika inspektora Sejera povezuje ove romane, jesu dosjetke na kojima se temelje zapleti i koje su istovremeno moguće i nevjerojatne.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
