Oznaka: Olga Vujović

Slatko? Slano? Sve može!

Svako putovanje podrazumijeva istraživanje koje metodom pokušaja dovodi do iskustva. Ukoliko nas vodi pouzdani vodič, stjecanje iskustva je malo manje upečatljivo

Svijet nestvarnih ptica

„Sva tematika, sve teme i cjelokupna inspiracija u njezinoj umjetnosti izvire iz iskustva koje je donijela iz bivše domovine Nepala.

Nije se uvijek lako smijati

Gotovo pola stoljeća festival Dani satire (preimenovan u Dani satire Fadila Hadžića) dovodi pred zagrebačku publiku predstave koje pokušavaju satirom

Prosječnost je kazna

U prateći program Trećeg međunarodnog festivala profesio-nalnih pozorišta za decu i mlade „Novosadske pozorišne igre“ (8.-15.5.2024.) uvrštena je lutkarska monodrama matičnog Pozorišta mladih Novi Sad „Zločin i kazna“ F. M. Dostojevskog u režiji Emilije Mrdaković

Predstava koja nas može učiniti boljim ljudima

Glazbeni urednik Branko Vurušić odjavljuje svoje emisije riječima: „Čuvajte sebe, druge i drugačije“ i mislim da upravo taj njegov pozdrav opisuje srž predstave „Svijet mogućnosti“

Česi i Jadransko more

Kazalište lutaka u Ljubljani organiziralo je BiFest: showcase mladih lutkara (16.-19.5 2024.) na kojem je izvedeno pet predstava nastalih od 2022. u sklopu programa BiTeater

Iz slikovnice na pozornicu

Kazališta lutaka često preuzimaju priče i izgled likova iz revija za djecu ili slikovnica (mališani obično lako prihvaćaju da njihovi junaci doista govore) pa su se zgode Mede i Praseta („Medo in Pujsi“) iz revije „Cicido“ i objavljene u knjigama

Osječki tramvaj broj 1

O dugovječnosti kazališnih predstave govori broj izvedbi, no za „Stilske vježbe“ Raymonda Queneaua u režiji Tomislava Radića i prijevodu/adaptaciji Tonka Maroević s premijerom 19.1.1968. u zagrebačkom kultnom Teatru &TD to ne vrijedi

Viči glasnije, prodornije, upornije…

Podrumska scena „Zvonimir Rogoz“ u „podzemlju“ Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu svojim crnim plohama izaziva nelagodu ali predstavlja „idealno“ mjesto za neke predstave, kao što je bilo uprizorenje drame „Kisela krv“ Ivone Marciuš u režiji Marine Pejnović (28.4.2024.).

Ja pa drugi pa ponovo ja

Mada djeluju poput pjesničkog zapisa sljedeće rečenice neobično točno opisuju predstavu „Selfiemorphia“ autora i koreografa Marina Lemića: „Nemogućnost odvajanja i istovremena nezaustavljiva potreba za odvajanjem.