Oznaka: Olga Vujović
Gdje je bolje?
Uvijek me iznenade (i razvesele) mladi autori koji se opušteno bave prošlošću o kojoj su samo slušali i kojoj pristupaju slažući vlastiti mozaik kao što su to učinili u predstavi „Ništa nije večno sem Brene“
Ljubav se ne trži niti ne kupuje
Međunarodna izložba ilustracija „Voli me/ne voli me“ prvi puta se pojavila u zagrebačkoj Galeriji VN godine 2012. na inicijativu književnice Ane Đokić, a onda je godinama putovala „brdima, dolinama i morima“
Njegovanje baletne baštine
Kolokvijalno se „željeznim repertoarom“ nazivaju opere koje su postale pojmom vrhunskih ostvarenja (mada su neke na praizvedbama doživjele fijasko) i koje publika uvijek iznova rado sluša.
Ljubav ili hir?
Kazališta koja njeguju operni repertoar vrlo vjerojatno na programu imaju neku Puccinijevu (1858.-1924.) operu, a ako je (slučajno) nemaju, onda je upravo ova godina idealna da „isprave taj propust“
Gledanje dodirom
Izložba „Dodirom kroz stvaralaštvo Nadežde Petrović“ prateća je izložba retrospektive u povodu 150. obljetnice rođenja velike srpske i europske slikarice Nadežde Petrović
S planine se dalje vidi
U jednoj od najzanimljivijih zgrada u središtu Zagreba, plavoj elipsoidnoj uglovnici arhitekta Stjepana Planića (1900.-1980.), u Napretkovom kulturnom centru na prvom katu otvorena je izložba fotografija
Ribica Bibica i zmijo Mijo
Dječje kazalište Branka Mihaljevića u Osijeku njeguje dramske i lutkarske predstave i nosi veliku odgovornost za formiranje dječjeg ukusa i stasanje buduće kazališne publike, pa me zato uvijek raduje kada ja, ovako odrasla i „okoštalog“ kazališnog ukusa
Jesmo li svjesni vlastitih rituala?
Svatko od nas „obavlja“ neke svoje male, svakodnevne rituale (uvijek na određenom mjestu, u isto vrijeme, s istim ljudima) čega mnogi nisu svjesni jer ritualom (lat. ritus – obred) obično smatraju javne ceremonije kojima se nešto ustoličuje ili slavi.
Bez Orgona ne bi bilo Tartuffea
Slavni francuski komediograf Jean- Baptiste Poquelin Moliere (1622.-1673.) bio je „dijete zlatnog doba klasicističkog kazališta u Francuskoj kojom je vladao sunčani kralja Luj XIV“
Kada se zaljube boja i riječ…
Ljubitelji slikarstva poznaju opus Cate Dujšin – Ribar (1897.-1994.), štovatelji kazališta čitali su o glumačkim dosezima Dubravka Dujšina (1894.-1947.) a poznavatelji politike znaju mjesto dr. Ivana Ribara (1881.-1968.).
